Šapice na Sovskom jezeru

22.01.2017.

Na fotki je Velimir Rupčić (trekker, planinar, biciklist, vanzemaljac…)

Joj djeca, već je 23:16 sati, a ja tek sada dovrišio grafički dizajn tj. montažu video zapisa, obradu i dodavanje fotografija. Ajmo sad na brzinu sklepati priču, jer se kao i uvijek do sada, baš nitko nije ponudio napisati koju mudru. 🙁

Iskoristimo stoga nekoliko riječi iz najave… Težina pohoda: nije vrijedno spomena, nešto poput gledanja televizije ali zdravije… 🙂 E pa baš je tako bilo.

Nekoliko riječi o Sovskom jezeru: Sovsko jezero predstavlja jedinstveni primjerak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske. Smješteno je na sjevernoj padini Dilja, neposredno ispod glavnog bila (Mlakino Brdo – 430 m i Jurje Brdo – 471m), na nadmorskoj visini od 430 m. Jezero je u maloj depresiji, a s istočne i sjeveroistočne strane okružuje ga šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, te šuma bukve u jarcima. Jezero je obraslo trskom, šašem i ostalim močvarnim travama i upravo mu to daje dodatan čar i izvornu prirodnu ljepotu. Veličina jezera je oko 3600 m2, a maksimalna dubina je 8-10 m. Zanimljivost leži u tome što se pretpostavlja da je Sovsko jezero ostatak Panonskog mora, jer su pronađeni okamenjeni ostatci morskih organizama u njegovim dubinama.

Moram pohvaliti kolegu Robija, koji kao i uvijek do sada, poslao par riječi na mađarskom jeziku:

“Ma a Bródi-hegységben (Dilj) kirándultunk egy nagyon jót. Huszonnyolcan vágtunk neki (ebből tizenegyen Magyarországról) a Hrussóvölgy (Ruševo) fölötti nyeregből a hegység legmagasabb csúcsának (Degman, 460m),onnan le, a befagyott-behavazott Sovsko jezero (tó) kirándulóközpontjába, majd innen vissza. Gyönyörű bükkösökben, fagyban, verőfényben, 30-50cm szűz porhóban. Szintkülönbség alig volt, mégis alaposan elfáradtunk szerény, a 14km-es távon… úgyhogy nem is írok többet, mert oly kellemesen zsibbadok és még a fényképekkel is meg kell küzdenem. Köszönjük a túrát!”

Róbert Welsch

Baš kako je i predviđeno tj. najavljeno Šapice, i oni koji se tako osjećaju, uspješno su odradile pohod po snijegu dubokom 40 cm.

Posjetili smo Sovsko jezero (430 m/nv), i dakako Orlovac (409 m/nv) i Degman (461 m/nv), mada ih nismo vidjeli niti osjetili. Naime, s obzirom na malu, čitaj nikakvu, visinsku razliku ovo i nije bilo planinarenje već snježarenje. 🙂 No ako se uzme u obzir temperatura od -6°C i visina snježnog pokrivača, bilo je lijepo ali na momente i prilično naporno.

Veliku pobjedu ovoga puta odnio je Ivan koji je skoro sve vrijeme pohoda prtio duboki snijeg, a zatim i svi oni koji su hodali iza njega (Predrag, Manuel, Dobrila, i drugi koje nisam vidio…).

Nažalost zbog hodanja u koloni – nisam mogao odveć često, ili barem ne onoliko koliko sam želio, iskakati sa strane i preticati skupinu u potrazi za dobrim kadrovima. Unatoč teškoćama uspio sam snimiti nešto fotografija i 10-ak minuta video zapisa. Manji dio fotki posuđen je od Dobrile, Robija, Ivana, i mađarskih kolega sa fotoaparatima, a sve sa ciljem sveopćeg prezentiranja našeg današnjeg druženja.

Vrijedni su statističari izbrojili 29 planinara iz Slavonije i Mađarske. A to morate priznati uistinu nije malo. Šapice su već neko vrijeme međunarodna planinarska skupina i to je ono najljepše u našoj družbi. Volimo planine, prirodu, ljude, životinje i prije svega jedni druge.

Lijepo je bilo vidjeti to mnoštvo i šarenilo na startu ali i tijekom pohoda. A sa druge strane Šapice su po prvi put posjetile Sovsko jezero i Degman. Nije nešto, ali nije ni malo tih 14km u ovakvim uvjetima.

Hvala svima na ugodnom druženje, poziranju i toleriranju. Vidimo se ubrzo u znoju lica naših, na Krndiji, a zatim i na Mečeku. Pozdrav svima i odmorite nogice & okice. 🙂

Miša Nicinger

 

Internet je naše igralište - midnel.hr