Prvi zadnjega 2018.

02.12.2018.

“Prvi zadnjega” je sinonim za jedan mali lijepi takoreći “obiteljski” izlet na Krndiji koji ima za cilj okupiti planinare iz cijele Slavonije. Pohod nije zahtjevan i dijeli se na tri težine: lako, lakše i najlakše, pa se sukladno tome svakom početniku ili starijem planinaru može udovoljiti. Ujedno je to lijep izlet za prvi susret sa planinaranjem kao takvim. Prava je šteta što na ovakve izlete ne uključujemo više novih sudionika (prijatelji, partneri, rodbina) kako bi oni osjetili čari planine, pokreta i druženja.

Mjesto sastanaka je standardno i nepromjenjivo Planinarska kuća Tivanovo kod našeg Branka Tivanovca i njegovih jataka iz HPD Sunovrat iz Đurđenovca. 🙂

Vrijeme lijepo, stabilno, uz mjestimice raskvašen snijeg, no bez većih iznenađenja i poteškoća. Sunce se povremeno pojavljivalo i blagotvorno utjecalo na tijelo i psihu hodača. Ukratko, atmosfera je bila ugodna, a ekipa opuštena i razgovorljiva.

Pokraj standardne ponude koja uključuje besplatnu cugu, čaj, slavosnki doručak, današnju je manifestaciju kulinarski i prodajno podržalo i Udruženje gljivara iz Donjeg Miholjca i majstorski pripremljenim varovom od gljiva, sve to dakako po prigodnim cijenama (20kn). Gljivare je predvodio Branko Kezerle i oduševio prije svega vašeg putujućeg reportera (njma, njam, njam, uf). 😉

Šapice su kako i dolikuje hodale u najboljoj ekipi, na najduljoj stazi i popele se na Petrov vrh, širile dobre vibracije, učlanio sam u naše redove nekoliko dobrovoljaca i dragovoljaca, pa čak i one koji su nam nevoljko pristupili bojeći se osude matičnih društava i nekih mračnih organa (predsjednici, tajnici i druge babaroge).

Nažalost mnogi još uopće ne razumiju što su Šapice i kako funkcioniraju, odnosno kakva je naša svrha i cilj!? A jednostavno je – druženje sa ljudima tijekom različitih aktivnosti u prirodi: planinarenje, trčanje, bicikliranje, gljivarenje, očuvanje, markiranje i istraživanje… Tako nekako. Pa jel to tako teško? Imati svoje matično društvo u kojem nešto radiš, plaćaš članarinu i još si pripadnik Šapica i keriš se okolo.

Prvi zadnjega je izlet za obitelj, za prijatelje, za zaljubljenike u dobru zabavu, pokret, druženje, zezanje, upoznavanje, i ako baš hoćete klasični “bijeg na brijeg”. 🙂 Stoga obvezno dođite opet i neizostavno povedite nekog bliskog sebi, nekoga tko nikada nije bio u planini, nekoga kome želite promijeniti poglede na svijet i odnos prema vlastitom tijelu i okruženju. Nevjerojatno je koliko nam priroda puno dalje, a tako malo traži od nas. Koliko je sve to korisno, zabavno, ugodno, zanimljivo, neopisivo jeftino i tako blizu.

Današnji susret uveličali su planinari iz Osijeka, Našica, Kutjeva, Slatine, Đakova, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Vukovara i drugih slavonskih gradova. S nekima smo se sreli, s nekima ne. Naime ima onih koji hodaju sa drugih strana i u Gazije dođu samo na ručak i kraće druženje. I jedno i drugo je punovrijedno i za svaku pohvalu.

Najstariji sudionik imao je 83 godine, a najmlađa jedva 18, pa su im tom prigodom uručene i nagrade (med i čokolada). Vrckav je taj naš Branko i svašta znade. Ima krasno zdanje (čitaj planinarsku kuću) pod brdom, sa svim mogućim sadržajima potrebnim za odmor i ugodan boravak, a okolo su nezamislive ljepote Krndije i SPP-a.

Spomenimo i to da su od Šapica viđeni: Zlatko, Valentina, Mirjana, Jasna, Marina, Dragica… Sve u svemu još nas ima, a biti će nas i više. Za sada uzimaju drvene medaljone, nadamo se da će sa njima i hodati, trčati, te širiti dobre vibracije.

Do novog manje ili više znojnog susreta ostajte mi dobro i ne zaboravite baciti pogled na video zapis i galeriju fotografija.

Miša Nicinger

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*