Prvi zadnjega 2017. – Bager manekenke

03.12.2017.

Danas nema Jannet, a nije došao ni Stevo, pa je izvješće opet palo na moja nejaka pleća. 😉 Nikoga nije briga što sam jučer u jednom dahu odradio Zapadni greben Papuka, što noćas nisam mogao spavati od brige and sekiracije, i k tome sam danas tj. večeras riješio svu silu profesionalnih obveza, a sad i ova traljava priča za laku noć, ili dobro jutro. No, tako vam je to kad se pustite da vas koriste… 🙂

I mi smo danas koristili sve moguće ovozemaljske resurse kako bi se malo zabavili, oznojili, umorili. Iskorištavali smo sami sebe, PD Sunovrat iz Đurđenovca, Planinarsku kuću Tivanovo, Brankeca – Tivaneka, Istočni Papuk – alias Krndija, cipelice – cokulice, gamaše – smetalice, rukavice – toplice, kapice – grijalice, jaknice – zaštitnice…

Za hladno vrijeme se pobrinula ciklona iznad naših krajeva, za dobru stazu se uvijek organizirani Ivan, za podnaslov priče Ivica, za kolače od šumovitog voća Martina, za gostoprimstvo i dobre vibracije Branko skupa sa dečkima i curama iz Sunovrata, za trenutke topline zubato sunce i vatrica u baznom logoru kod Tivana, za smijeh i graju cure iz Požege, za mudrost i odvažnost ekipa iz Broda…

Na kraju pohoda sam zaboravio isključiti Endomndo pa je trag dugačak 56km. Ah. 🙂 Kad oduzmemo 38km od Gazija do Slatine, dobijemo 18, a vjerojatno smo hodali nekih 15-ak kilometara. S obzirom da nismo skidali jakne niti na usponu, temperatura se kretala oko nule i vrlo rijetko bi porasla na nekoliko stupnjeva iznad. Srećom, nije bilo vjetra, padavina, tek malo posklizavanja na snijegom prekrivenom lišću.

Ako imate osjećaj da ste nešto propustili – niste. Ako vam je krivo što niste došli i treba vam biti. 🙂 Mi smo bili i kave sa mlijekom pili, a vi se potrudite doći makar na MDP u nedjelju kako bi u što većem (čitaj dobrom) društvu obilježili Međunarodni dan planina 2017.

Ostajte mi zdravi i povazdan nasmijani.

Miša Nicinger

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*