Pliš i Mališćak

20151010_valentin_zagar_mala10.10.2015.

Za današnji izlet izabirem vrhove Pliš i Mališčak, oba na Papuku. Oni koji me prate, točno će pretpostaviti da je to zbog geocachinga.

Dan počinje relativno suho. Nada mnom se nadvijaju oblaci, ali kiše zasad nema.

Od Osijeka do Velike treba mi oko sat i pol vožnje. U Velikoj nastavljam autom do ceste koja vodi do Pliša, Mališčaka ili Turjaka. Ostavljam auto na raskrižju i krećem na pohod.

Već na početku, uplaše me neki zvukovi. To je fazan kojeg sam očigledno omeo u njegovom uživanju u grmlju. Ne znam je li više on mene uplašio ili ja njega. Pogled mi skreće prema veličkoj utvrdi. Eh, da, tu sam bio nedavno. Nailazim na putokaz koji kaže da do Pliša ima pola sata hoda, a do Mališčaka oko sat vremena. Ulazim u puteljak kroz grmlje, a koji kasnije ide kroz šumu. Na stazi se nalaze poučne ploče pa dobro dođe da malo predahnem.

Dolazim do raskrižja od kojeg staza vodi ravno za Mališčak, a desno za Pliš. U blizini je i žičana ograda sa natpisom da je zabranjen pristup etaži. Naime, nešto dalje se nalazi kamenolom i bilo bi opasno previše se približiti. Iako zvuči primamljivo ideja da se provučem kroz ogradu i pogledam kamenolom izbliza, ne postajem Jedi koji prelazi na tamnu stranu. Radije izabirem put do Pliša do kojeg imam samo 5 minuta uspona. Pliš se nalazi na 560 m/nv i na njemu je vidikovac. Ali, vrijeme me danas ne služi. Oblačno je i rosno pa vidika nema, samo praznina u daljini. Ovdje se zadržavam oko pola sata.

Slijedim stazu prema Mališčaku. Dolazim do poučne ploče “Hrast Medunac”. Ona ukazuje na drvo hrasta staro nekoliko stotina godina, vjerojatno najstarije ove vrste na ovom području. Uspinjem se dalje po stazi. Drveće je uglavnom bjelogorično, ali povremeno se nađe i neko crnogorično drvo. U jednom trenutku staza skreće desno nizbrdo. A ja pratim situaciju na karti na mobitelu koja pokazuje da staza ide ravno.

Odlučujem se za mobitelsku varijantu i slijedim stazu na karti. Zapravo se i ne može puno zalutati, samo se prati glavni put. Kasnije se staza na mobitelu ponovo spaja sa stazom na terenu. Prolazim ispod jednog drveta kojeg je neka prethodna oluja ispratila u vječna lovišta. U blizini je i izvor Vrtača u kojem trenutno nema vode (iako je bila kiša ovih dana).

Dolazim na raskrižje i pratim stazu na vrh Mališčak do kojeg dolazim za nekoliko minuta. Na Mališčaku (740 m/nv) se nalazi vidikovac koji mi zasad nije od velike pomoći zbog već spomenute magle. Upisujem se u upisnu knjigu na Mališčaku, a zatim idem do planinarskog skloništa istog imena.

Ovdje pravim pauzu za skroman ručak te se upisujem u knjigu dojmova. Vrijedni članovi planinarskog društva pobrinuli su se da je sve uredno. Ako je nekome hladno, može si i naložiti vatricu.

Nakon ručka idem sa stražnje strane skloništa da uživam u vidiku koje nažalost nema. Malo se penjem po stijenama pazeći da se negdje ne okliznem. I onda, praćen kišom, slijedi silazak oko sat vremena do sigurnosti auta.

Niti danas nije bilo idealno vrijeme za boravak u prirodi. Kišno, maglovito i hladno. Ali ja, kao pravi planinar, hrabro sam se suočio sa ovim nedaćama i posjetio dva vrha sa južne strane Papuka.

Pozdrav iz Velike!

Valentin Žagar

One comment