Pištanska rijeka

10.06.2018.

Nije da imam nekog izbora, jer pisati se mora. Vrbujem na sve strane nove Šapice, hodače, trkače… i nadam se da će napokon netko mlađi, ljepši i pametniji početi raditi ovakva ili slična izvješća, no kao što vidite – ne uspijevam u naumu. Jbg. Lakše je lajkati nego zasukati rukave. 🙂 No barem nisam kenjator kao neki. 😉 Kume leeegeeendoooo. Joj! Da ga nema – trebalo bi ga sklepati od dasaka i patentirati. Made in Croatia.

Naša današnja avantura ima preko nekoliko novih značajki. Više nisam onaj koji zadnji dolazi i uvijek kasni. Imamo novu rekorderku. Neću reći tko samo ću je diskretno pogledati. Da, ti, što se vrpoljiš i smiješ dok ovo čitaš. 25 minuta zakašnjena u polasku!? Pa gdje to ima, osim u Šapicama. 🙂

Još jednom se pokazalo da nismo samo dobri hodači, naočiti i skladni, nego smo i tolerantni spram ovakvih i sličnih izgreda. Koji bi vlak ili avion čekao jednog putnika 25 minuta!? Koji pitam ja vas. Za kaznu će nam dotična persona svima isplesti čarape, rukavice i šalove. Može i sa ebaja. 🙂

Na startu baš standardna postava, iako smo se vesili i nekim novim personama iz Našica možda, pa se između ostaloga vratio Šime tj. Domagoj, a pojavio Vinko (novi Šaponja sa kuksom i brčinama) te njegov kompić Milan iz Broda, u društvu dvije dame: Mine Marine i Slavice, nažalost bez Dobrile… Nemreš ih nikako sve spojit pa to to je… Ostatak ekipe poznat na daleko, osim relativno nove Šapice – Goge iz PŽ, dakako ili po redu, s lijeva na desno, kako nas vidite na zajedničkoj fotki. Visoko uzdignute glave stoje: Vinko, Miša, Milan i Zdravko. Dolje na travi udobno se smjestila ekipa sa nogama u potoku: Anamarija, Sandra, Gordana, Slavica, Maja, Mina Marina, Domagoj, Melisanda, Ivan, Jasna, Martina, Ivica i Igor.

I što dodati kad se na fotkama i video zapisu sve lijepo vidi, čuje, a katkada i osjeti. 🙂 Šapice više nisu samo prdonje, sada smo i seronje. A vi, da vi što niste došli – tako vam i treba. Samo vi sjedite doma i gojite se ručkovima i kolačima, pa kad vas opali 1. ili 2. ili ne daj Bože 3. heart attack – nemojte reći da vas nismo zvali i upozoravali.

Naša je mala planinarska nakupina odradila preko 17 km: Pištanska kosa, Pištanska rijeka, Jarci, Kolci, ma koga briga. Krndija, Papuk, Psunj sve je to isto… Bitno je da smo prehodali ono što smo i najavili. Dobro smo se preznojili na usponu, no zato je povratak bio “mila-majka” pun hladovine, žuborenja vode, a šumskih jagoda – joj! Pa to svijet nije vidio! Davili se, uzdisalo, stjenjalo, joj, joj, uf, uf, puf, muf, ma preeeeždeeeraaavaaaliiii smo se. Hehe.

Nisam uključio Endomondo i nemam trag, a i koji će mi!? Jednostavno staneš, povučeš ručnu, izađeš i hodaš dok se ne nauživaš, a onda se vratiš istim ili sličnim putem i to je to. 🙂

Dragi voajeri, jebali vas kafići, avioni, kamioni, brodovi. Za život je potreban jedan osmijeh, kap rose, cvijet u travi, potok koji žubori, osoba koja te voli.

Miša Nicinger

P.S.
Prve četiri fotke priložila je Martina…

P.S.2.
Službena ruta: Prijevoj > starom markom do Tromeđe > malo JJPP-om > Rust > Kolac > dolina Pištanske rijeke > Prijevoj

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*