Petrov vrh – Crni vrh

16.12.2016.

Zbog obiteljskih razloga (hvala Dejane) odlučili smo napraviti dvodnevni izlet u Daruvar.

Prvi dan kupali smo se u Daruvarskim toplicama, nakon toga noćili u PD “Petrov Vrh”, a drugi dan planinarili po zapadnom Papuku. Vrlo smo se ugodno iznenadili kada smo vidjeli da je domar u PD “Petrov Vrh” Slavko Pokorny (poznatiji kao Sliva) naš stari poznanik s planinarenja u Slovačkoj.

Nakon ugodnog druženja i večere dosta rano smo otišli na spavanje. Ujutro nam se priključio Miša kako bi zajedno prehodali jednu dosta zahtjevnu rutu, od Petrovog Vrha do Crnog vrha, u jednom pravcu oko 11 km (na tabli piše 4 sata).

Krenuli smo žestokim tempom, Miša je cijelo vrijeme nešto gunđao – nije ti ovo trail, ne trebamo biti prvi,… 🙂 no nije bilo ljubavi te smo za 2 sata i 40 minuta bili na Crnom vrhu. Nakon ručka i odmora krenuli smo nazad te smo oko pola 3 bili ponovo kod doma. Naše druženje smo odlučili produžiti u Slatini u jednoj pizzeriji.

Sve u svemu, odličan izlet i igurno smo utvrdili jednu od budućih ruta s ostalim Šapicama.

Ivan Lončarić

Za početak spomenimo da je prema putokazima ovo jedna sasvim obična 22km dugačka tura za koju je potrebno ukupno 8 sati hoda: Petrov vrh (547m/nv) > Vrani kamen (KT 35 – 712m/nv) > Crni vrh (KT 35 – 864m/nv) i nazad istim putem, ali su to Šapice odradile samo za pet i pol sati čistog hoda.

Gledajući sve skupa sa ručkom opet smo ispod 6 sati hoda. Što uopće dodati, osim – bravo mi! 🙂 No da budemo sasvim pošteni, na dijelu staze oko Vranog kamena se nalazi putokaz na kojem piše Petrov vrh – 2h 15′ i Crni vrh – 1h, pa kad se to udupla ispada da se ta dionica (tamo i nazad) može odraditi za 6h 30′. Čak i tada smo bolji za pola urice. 😉

Na povratku smo vijećali hoćemo li svladati Pogani vrh ali smo zbog uspona koji podsjeća na Jarcoder ipak mudro odustali i ostavili to za neka toplija vremena.

Temperatura se kretala u rasponu od -1°C do +2°C i nije bilo baš zgodno podešavati klimatizaciju na usponima kada je najveće zagrijavanje motora i opterećenje pogonskih osovina. 😉

Kako i dolikuje sredini prosinca – rukavice, kapice i jaknice su bile neophodne za uspješnu realizaciju pohoda.

Snijega ima tek u tragovima u podnožju drveća, leda tek na nekoliko mjesta, suho lišće i dobra staza cijelim putem, učinili su ovaj pohod sasvim solidnim treningom za Božićni Krndija Trail. Još da nije bilo teškog ruksaka…

Na Crnom vrhu smo papali kruh od nekih egzotičnih sjemenki (nisam zapamtio kojih) i pili sokiće za astronaute, sladili se čokoladicama i bananama, umjesto da smo topili masne naslage (mi što ih imamo). Uf. Joj. Kuku lele. 🙂

I da skratim, mi smo bili, ladne vode iz ruksaka pili, više od pola maratona odradili, čak i neke drvene artefakte pribavili. Što ću sa svim time, pojma nemam, no bitno je da se nešto događa. 🙂

Na kraju smo još malo ljudikali sa Slavkom Pokornim iz Daruvara, koji vrijedno radi na popravkama i održavanju Planinarskog doma na Petrovom vrhu.

Miša Nicinger

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*