Papučki maraton 2018.

02.06.2018.

“Papuk Extreme Challenge” se održava od 01. do 03. lipnja 2018. godine, u okviru manifestacije “50. Orahovačko proljeće”, koje se ove godine slobodno može nazvati “Orahovačko ljeto” odnosno u našem slučaju “Krndijski pakao”. 🙂

Tijekom utrke sam popio 2 x 500 ml bistre negazirane vode, a neposredno po završetku još 3.000 ml, pa doma još nekoliko tisuća. Joj mene joj! Sve je to otišlo u vjetar, tj. na hlađenje pregrijanog motora sa unutarnjim sagorijevanjem ugljiko-hidrata i kisika.Od Šapica na Trail duljine 21 km sa povelikom visinskom razlikom od cca 900 m, odvažio samo Ivan i moja malenkost, dok Vlasta, Nikola i Jasna trče 10 km i ostvaruju visoke pozicije. Kad budu rezultati – uglaviti ćemo ih u ovo izvješće…

Meni je displej kod ulaska na cilj pokazao 2:37:27 (nije loše, nije loše, dapače), a koliko je točno sekundi  i milisekundi budemo vidjeli. No, nije to odveć važno. Malo sam se pogubio na startu i udaljio od Ivana, i potom trčao sa full maratoncima koji su išli na duplo više tj. 42 km i preforsirao se. Svaka se škola plaća, pa tako i ova, dehidrirao sam i izmorio se više od planiranoga. Skinuo sam 4 kg. 🙂

Odradili smo trčakaranje od jezera u Duzluku do vrha Krndije tj. Kapavca (792 m/nv), a zatim smo isprava zaobišli Petrov vrh (701 m/nv), pa se u konačnici i popeli na njega, a potom i spuštali strmijom i vrlo skliskom stranom. Joj koji je to sado-mazo uspon & spust bio. 😉

Umor je prošao, no zadovoljstvo je ostalo. Upoznao sam silu novih ljudi, nekoliko pravih maratonca npr. Daniel Ikica iz Osijeka, pa pojedine pripadnike Barabera npr. Antonio Dujmović iz Valpova, dakako i njihovog velikog poglavicu Angel Milišević-Zečević, pa neke silno lijepe cure (njam) i zgodne momke (bljak). No sve je to za ljude. 🙂

Imamo nešto malo video minuta, sa većim ili manjim uspjehom. Ne zamjerite na niskoj kvaliteti tijekom trčanja i poskakivanja to jednostavno traži strašno puno novaca i tehnike da bi se snimilo u HD kvaliteti i bez trešnje, a tome moja tehnika nije dorasla. Trudio sam se negdje zastati napraviti snimak dva, no to je stvarno problem jer mi jako teško nastaviti ako zastanem. Imam to što imam. Neke užasne fotke sam ostavio jer su dokumenti vremena i mog prolaska. Inače su za “delete, delete, delete“. 🙂

Spomenimo i to da se na startnoj crti pojavilo preko nekoliko Šapica ili simpatizera (ovo pišem s obzirom da se dugogodišnji hodač i vodič Davor Matas poznat iz ISPO vremena kada je predvodnik bio Miro Mesić kao “Davor Osječki” nikada nije deklarirao kao pripadnik naše skupine) no zato mnogi drugi jesu: Ivan, Jasna, Vlasta, Nikola, Predrag Kutjevači (Džambno), Predrag Požeški (Livak), Vanja, Dragica, Marica, Mira… a viđene su i neke šapice koje već dugo ne hodaju sa nama u sasvim drugoj zadaći.

Uglavnom, iskoristio sam gužvu i učlanio u Šapice cijelu obitelj Zahirović (Željko & Vanda i simpatični malac kome nažalost ne znam ime, a puno je toga danas prehodao sa ocem). Bilo je tu još nekih koje sam želio vrbovati ali ih jednostavno nisam ulovio. Otišao sam u auto po drvene medaljone, no njih više nije bilo. Joj kako sam tužan bio ja. 🙂 Moram priznati da sam, jednostavno rečeno, bio preumoran za ostanak. Valjda ću “pohvatati” te Virovitičanke i Našičanke nekom drugom prilikom. 😉

Ameri bi rekli anyway, a ja bilo kako bilo ja sam tamo bio i odradio utrku najbolje što sam mogao. Priložio sam malo donacija (tako se sada zove prodaja roba i usluga za novac, jedino možete dati i malo više od tražene cijene: majice min. 70kn, voda u boci 10kn, i sve u tom stilu…),  i to je to.

Dobra organizacija, luda zabava, iznimno teško zbog vrućine, dragi ljudi, kupanje, glazba, svi mogući sportovi i natjecanja. Iznimno dragi i vrijedni volonteri. Pazite, nas je tamo stvarno puno, dosadni smo, velika je vrućina, grozno prži, a njih ima kao da se sve događa u nekoj velikoj metropoli. Ukratko organizacija nije za 5 nego za 10!

Sve te male udruge i gradiće koji stoje iz svega jednostavno treba pohvaliti i dati im medalju (npr. drvenu šapicu). 😉 Sponzori i te kerefeke, hebeš njih, bitni su ti ljudi koji su nam pomagali i koji su sudjelovali u svemu. A ima nas. Ne baš kao Kineza, no kad se udružimo – sasvim se solidno držimo.

Do novog i nadam se ne baš ovako žestokog i znojnog susreta – budite nam fit i nemojte ništa osim vode pit’. 🙂

Miša Nicinger

Nekoliko fotki priložio je i naš Velimir.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*