Papučki jaglaci 2017. [Šapice]

26.03.2017.

Ovu fotku smo ukrali sa portala “pozega.eu” – hvala 🙂

S obzirom da su Šapice danas ratovale na nekoliko fronti – imamo dvije potpuno odvojene priče tj. reportaže. Uvodnu riječ za ovo “naše” obraćanje napisao je šaponja Tomo, koji je prvi put okusio Papučke jaglace:

“Ponukani izuzetno viskom temperaturom proteklih dana mnogi su planinari i rekreativci iskoristili nedjelju i pošli na Papuk. Ovdje su se odvijali 35. po redu Papučki jaglaci, manifestacija kojoj sam ja prvi put prisustvovao i koja me jako oduševila brojem prisutnih kao i raspoloženjem svih hodača.

Na izbor su se nalazile opcije čak 5 ruta sa različitim vremenima trajanja i duljine pohoda, ali i težine. Mi smo odabrali pohod prema Češljakovačkom visu koji je slovio kao najdulji i najteži.

Odmah u startu nas je dohvatio najnaporniji dio gdje smo se svi rasuli u kilometarsku kolonu. Samo hodanje je dakako ponovno začinjeno dobrom šalom i razgovorom sudionika kako to već biva.

Povratak sa Češljakovačkog visa rezultira razdvajanjem ekipe i naš vodič dio odvodi prema Jankovcu, a mi idemo zacrtanom rutom prema Trišnjici i konačno PD Lapjak.

Čar ovakvih pohoda je u tome što uvijek upoznaš nova lica, nove ljude i čuješ nove priče. Samo da nas je dočekao ručak i sve bi bilo idealno.” 🙂

Tomislav Brkić

Papučki jaglaci su nesumnjivo najveći skup planinara i izletnika u ovom dijelu svijeta, a i šire 🙂 jer se kao i uvijek do sada – okupilo i staro i mlado kako bi u znoju lica svojih hodali i družili se na Papuku. A što je HGSS-ovaca bilo. Majko mila. Više nego planinara. 😉 Nadam se da nisu imali posla i potrebu intervenirati…

Ukratko, naša je skupina prehodala 18km, ili u prijevodu od Velike (273 m/nv) smo se uspentrali na Češljakovački vis (825 m/nv), zatim smo skoknuli do Trišnjice (640 m/nv) i vratili se pokraj Šumarskog fakulteta (452 m/nv) nazad u Veliku.

Iz standardne postave šapica na Jaglace se odazvaše slijedeći članovi:

  • Donji Miholjac – Tomislav, Monika;
  • Bistrinci – Velimir;
  • Slavonski Brod – Mijat, Zlatko, Dobrila, Dubravka;
  • Kutjevo – Predrag, Vinko, Tihomir;
  • Požega – Sandra, Franjo, Ana-Marija;
  • Slatina – moja malenkost, niže potpisani, tj. Ja, glavom i bradom, a tko drugi? 🙂

Ostatak ove iznimne skupine činile su jake planinarske snage iz Osijeka, ponajviše pripadnici društva Bršljan-Jankovac i zanimljiva ekipa iz Zagreba (Sesvete).

Ukratko, imali smo lijepo i na momente prohladno vrijeme, bez kapi kiše, sa vrlo malo vjetra i još manje sunca. Sve to omogućilo nam je dobar pohod i slabašne fotografije koje kao da vrište “sunca, sunca, dajte nam sunca” no i to će se uskoro promijeniti i biti će nam vruće za popiz… ali što da se radi…

Nadam se da će naša znojna poznanstva uroditi plodom i da ćemo uskoro imati nove članove iz: Osijeka, Županje, Našica, Zagreba i inih hrvatskih gradova. 🙂

Do novog susreta sa vama doviđenja i lijepo spavajte, preko tjedna budite marljivi i korisni, a u nedjelju lijepo cipelice na nogice i dođite na pohod sa Šapicama.

Miša Nicinger

P.S.
Par dana poslije, kontaktirao me Vladimir Beštek iz planinarske sekcije “HAJ LIP” iz HPD Lipa Sesvete i najavio nove zajedničke pohode sa Šapicama. 🙂 Oni su u maniri dobrih planinara i hodača napravili znatno veći krug od nas, skoknuli na Jankovac i Nevoljaš, i vratili se oko 19:00 sati do PD Lapjak. Ručka nije bilo ni za šapice, a oni nisu dobili ni glazbenu pratnju. 😉 Tako je to kad volite hodati, a ne feštati kao sav normalan svijet. 🙂 Bilo kako bilo, slobdno bacite pogled ili dva na aktivnosti naših novih prijatelja ovdje i budite spremni za Medvednicu jer će nas uskoro zvati na zajedničko znojenje…

 


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*