Papučari

17.12.2017.

Ukratko: Papučarili smo ~18km, uživali u dvije klimatske zone (hladno i hladnije), gacali nekoliko trenutaka po blatu, gazili po kvalitetnom snijegu u količinama “taman koliko treba”, sve to pri temperaturi ” koji stupanj iznad ništice”, bez vjetra i nimalo sunca. Od 19 planinara na startu, samo 5 odvažnih se popelo na Stražeman, a 18 je stiglo do cilja. Ne brinite se – nismo pojeli Tomislava, otišao je u solo akciju na Jankovac, sukladno tome nek’ se sam vadi kod žene i objašnjava što je tamo radio. 🙂

U ekipi: hrabri i odvažni, jaki i snažni, nasmijani i veseli, raspjevani i ritmični, sretni i presretni, mali i veliki, lijepi i ljepši, rumeni i crveni, bucmasti i popunjeni, mršavi i žilavi, dlakavi i ćosavi, dugokosi i ćelavi, nimalo slabi i kilavi, a bilo je i toga. 😉

Greben Turjak nije lak, niti je uspon za slabiće, no zato je pogled lijep, ljepši, iako ne i najljepši. Pogled iz snova da ne kažem, “naj” su mogli doživjeti samo malobrojni osvajači starog grada Stražemana, gdje je uistinu štjumftastičan vidik. Sve drugo je tako.. manje više bljak…

Šapice su i danas napunile baterije uz pomoć kisika i naše moćne planine, te se uspentrali u ne uvijek lako savladive visine. Sve to uz ljudikanje i smijeh koji je možda jedini, ako ne i najbolji lijek.

Očekivali ništa nismo, no dobili pomalo svi smo. Jedni društvo, drugi snijeg, treći radost, četvrti bijeg, peti povratak u mladost, šesti manju žalost, sedmi snagu za dalje, osmi želju, deveti život bez otrova, deseti dan iz snova. Tako nekako…

Ne, nisam pjesnički raspoložen, no Janett mi je otkazala pisanje priče u zadnji čas, pa sad improviziram i glumim da nisam umoran i star. 🙂

Za sve ostalo što vas zanima tu je video zapis, i fotogalerija u kojoj se nalazi gomila slika od niže potpisanog, a svoje radove su priložili: Martina, Ivan, Dražen i Ivica. Uz malenu napomenu – ne vjerujte u sve što vidite na slikama – ima tu malo i HDR-a. 😉

I to bi bilo to, dragi moji… Ma i previše, tj. pametnom dosta! A kome nije, neka se nacrta na slijedećem pohodu i demonstrira izdržljivost, i snagu duha & tijela.

Lijep pozdrav svima, ma gdje bili i bez obzira kad ste prvi ili zadnji put s nama na pohodu bili. Svakako se pojavite, ako ne zbog ugode, priče i uzbuđenja, dođite makar zbog zdravlja i druženja…

Miša Nicinger

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*