Op, op, opa dolazi Evropa
Subota, rani jutarnji sati. Požeški ogranak šapica (Franjo, Sandra i Anamarija) prvi su na kolodvoru, pridružuje im se kutjevački ogranak (Džambo sa boljom polovicom Anitom). Evo nam i naše legende: Milana, Suzana iz B. Manastira, Ljiljana iz Belišća… Stiže i domaćin Predrag Livak sa svojom Nelom, ispred HPD Sokolovac i malo pomalo svi smo tu.
Krećemo u osvajanje Bosne točnije pohod na Osječenicu, Kozaru, Unu… Ulazak u Bosnu nam se malo odužio, ali naš strpljivi vozač Anđeloko to je odlično odradio. Bosna prekrasna u ranim jutarnjim satima.
U autobusu veselo pjesma za pjesmom ide. 😃 Lagano dolazimo do Prijedora, tu nas čeka prvo iznenađenje našeg Predraga. U autobusu nam se pridružuje vodič Marko, koji ne samo da je lijep, nego jako pametan i zabavan, bio je to jutro melem za naše ženske oči. 😁😆
Uz njegovu priču krećemo prema Osječenici, stigosmo do tamo, ekipa se dijeli, neki će odmarat (oni mrvicu stariji ) a šapice i domaćini kreću u osvajanje.
Da, ne bi dosadno dio puta ekipa ide traktorom (opet iznenađenje našeg Predraga) ne moram isticat da su šape odlučile ići pješke i da su na čelu kolone sa vodičem Markom, koji je dobio potporu psa vodiča kojemu smo dali ime Bijela šapa i lagano svi grebemo prema vrhu. 😎
Osječenica divna i krasna, priroda netaknuta, cvijet za cvijetom oduzima ti dah. Uspuhani, veseli, sretni grabimo prema vrhu, što se više penjemo sve je hladnije, vadimo jakne, kape, rukavice. 😉
Korak po korak evo nas do sajli, koje su za mene i sve ostale bile veliki izazov. Visimo, stenjemo, smijemo se, ne predajemo se, na vrhu smo jeee…1.795 m/nv – bravo za nas! Kratki odmor i uživanje u pogledu, a i za neke kojima je to prvi najveći vrh i legalne batine, smiijeh se ori dolinom Bosne.
Kotrljamo se nazad vesli i sretni, penjemo na traktor, naravno i ja među njima (p.s. to mi je prva vožnja u životu)!!! Moje šape odlaze pješke, neumorni su 😊(Ivane možeš biti ponosan na nas). Dolazimo do busa, gdje nas čeka ostatak ekipe i krećemo prema NP Kozara i PD Kotlovače u kojem smo smješteni.
Tamo nam je Marko organizirao toplu večeru sa svojim prijateljima (topli eliksir brzo nas je vratio na noge) hvala dečkima. 😊
Opet slijedi iznenađenje Pedraga. Imamo veselo veče, karaoke i DJ Dalibor (opet kolutamo okicama) i tulum kreće do ranih jutarnji sati. 😇
Naravno to nas nije spriječilo da ujutro u 6, 7 već ustanemo i nađemo se na startnoj liniji, ipak smo mi šapice. Krećemo prema Kozari, koja je i dalje ima svoje čari, priroda netaknuta i lijepa, kao da je vrijeme stalo – Marko nam je sve dočarao kroz priču…
Nastavljamo dalje kroz šumu, uživmo, obilazimo, tu je i Zečiji vodopad, prekrasno. Idemo dalje za mirisom graha i evo nas u domu, ručak i krećemo, rastajemo se od vodiča Marka 😊 veliko mu hvala!!!
Putujemo prema Nacionalnom parku Una, očarani smo bojom rijeke, jačinom i ljepotom slapova, nema riječi da se opiše ta ljepota.
I tako sve što je lijepo kratko traje, ovaj put prekratko. Na našu žalost ili sreću do Bihaća nismo stigli, jer smo zaključili da nam za obilazak treba dva dana, a ne dva sata, pa na m je Predrag obećao da ćemo sve ponoviti, znači juhuu imamo reprizu.
I da pojeli smo i ćevape, bez toga ne možemo otići. 😀
Hvala još jednom HPD Sokolovac i Predragu, bili su izvrsni domaćini. Možda sam Vam malo dosadna, ali još uvijek sam pod dojmom.
Tekst: Sandra Krvarić
Foto: Franjo Krvarić
p.s
Ako sam nešto i nekog izostavila – bez ljutnje, lijep pozdrav od Sandre. 😘
