Od Alana do Zavižana ljepote su sa svih strana

28.10.2017. (subota)

Moglo bi se reći kako se bliži kraj godine tako se i naši izleti bliže kraju. Ova naša mala avantura po Sjevernom Velebitu možda je posljednja a možda i predposljednja. Put Velebita krenuli smo u subotu kao i uvijek u ranim jutarnjim satima. U sastavu Branimir, Damir, Marija i moja visost.

Taktiku i plan smo imali i sve dobro razradili. Da ne opisujemo detalje puta koji je trajao 5 i po sati prelazimo odmah na start – planinarska kuća Alan do koje smo stigli oko 11 sati. Pakujemo sve što nam treba, palimo motore i molimo noge da nas nose svom silom svojom i krenusmo put Zavižana.

Temperatura je bila ugodnih 5 stupnjeva uz nalete vjetra na otvorenom prostoru. Koliko toliko sunce se borilo da nas ugrije ali prije bih rekao da su to činili pogledi koji su šarali po prostranstvima moćnog Velebita i ta njegova ljepota koje su oči crpile grijala nas je iznutra.

Prolazili smo kroz bukove šume koje su odbacile svoje staro ruho i poput zlatnog tepiha upijalo naše lake korake.

Izlaskom iz šuma otvarali su se vidici na prekrasne travnjake, proplanke i okolne vrhove prekrivene prekrasnim plavim svodom punih bijelih oblaka.

Na pojedinim dijelovima smo nailazili na snježne nanose koji su ostali i vodili bitku sa suncem kako se ne bi otopili do kraja. Nakon 2 i pol sata hodanja dolazimo do Rossijeve kolibe gdje smo odlučili ostati malo i namiriti izgubljenje kalorije i tekućine.

Nakon kraćeg odmora krećemo dalje Premužićevom stazom i divimo se Rožanskim i Hajdučkim kukovima kojima se majka priroda poigrala na jedinstven i prekrasan način.

Usput smo se odlučili popeti na vrh Gromovaču s kojeg je pogled jedinstven – spoj mora, planina, otoka i pjenastih oblaka.

Spuštamo se dolje i jurišamo do Zavižana do kojeg dolazimo oko 16,30 sati sa pređenih 15,5 km.
Inače dom je odličan. U njemu prevladava prava domaćinska atmosfera u kojoj je bilo mnoštvo ljudi sa svih strana: Riječani, Splićani, Križevčani i Zagrebčani.

Zabave i smijeha posvuda kao i jela od graha, gulaša, brudeta, pržene ribe i štrudli od višanja. Sline cure na sve strane, a oči velike. Imali smo sreću pa smo smješteni u sobu sa 12 ležajeva i sad zamislite šta se dogodi kada počne hrkanje (od njih 12, 13 hrče). 🙂

Tako da smo Damir, Marija i ja otišli spavati u dnevni boravak na klupe koje nisu bile nimalo udubne. Nismo baš uživali i odmorili se u tim trenucima (barem da se sat taj dan pomakao unaprijed a ne unazad), no i to je neko novo iskustvo.

29.10.2017. (nedjelja)

Sljedeći dan ranom zorom krećemo prema Alanu ali drugom rutom. Vrijeme nije bilo obećavajuće, temperatura je bila 3 stupnja uz jak vjetar i niske oblake. Krenuli smo nešto zahtjevnijim i dužim putem preko Buljevca – Vrata – Livadice – Ledenice – Škrbine drage – Vabinog dolca.

Putem nam se miješala bukova šuma i crnogorica (vita jela zelen bor čekam brzi odgovor… smreka), 🙂 raznorazne klisure, litice i spilje. Izlaskom na Premužićevu stazu opet smo odlučili stati i napraviti pauzu na Rossijevoj kolibi nakon koje se zaputismo ka Alanu.

I pred kraj puta sunce nas je nagradilo za pređeni put od 19,5 km. Umor je bio vidljiv na našim licima ali preživjeli smo i dakako isplatio se jer smo uživali u prirodnim ljepotama Sjevernog Velebita.

Pohvalio bi Damira i Mariju koji nisu toliko u treningu i kondiciji, ishodali su to sve uz napor bez kukanja. Kapa im do poda.

U ova 2 dana prešli smo 35 km.

Premužićeva staza: dragulj Velebita, izgrađena od 1930-1933, mi smo prehodali trećinu puta i preporučio bih je svakome, i kada hodate prisjetite se ljudi koji su radili na toj stazi i u tom vremenu i omogućili nam da sigurno kročimo i uživamo u okolini.

Zavižan: Najviša planinska meteorološka postaja u Hrvatskoj iz koje gosp. Ante Vukušić godinama šalje podatke u DHMZ (nismo se uspjeli uslikati sa legendom) ali drugi put hoćemo.

Vjetrovi na Velebitu su nas u nekim dijelovima dobro pomeli poput metle, a oblaci nas šamarali po licu. Vlado nam je nedostajao, ♥ ali opravdano je izostao.

Sačuvaj nas Bože velike planinarske sobe. 🙂

Do sljedeće reportaže živi zdravi bili. ♥

Dražen Šmit

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*