Na Stublovcu

r0bert11.01.2014.

Jučer sam, tražeći informacije o našim lokalnim stazama i stazicama, bacila pogled na stare pohode i ekipe koje su se izmjenjivale. Neki su otišli, neki se vratili, neki nam fale i spominjemo ih često, a njih nema, pa nema… Neke više i ne spominjemo… tek tu i tamo njihove majice. 🙂

Ove godine ponovo smo aktivirali “subote” i lokalne šetnje. Rute se duljinom i težinom prilagođavaju prijavljenim hodačima. Barem po našim brdima možemo kombinirati svašta – ima tu ravnica, vinograda, ali i kratkih opakih uspona, dovoljno da poteče znoj, hehh…

Današnju rutu od skoro 14 km, uz pratnju Zare i Bobija, četveronožnih ljubimaca, odhodali smo Vanja, Robert, Daša i ja. Najteži, ujedno i najdosadniji dio puta je izlazak iz civilizacije i hodanje po cesti do mjesta gdje počinje šumski put. Popeli smo se do Brežića, zatim ušli u šumu i hodali stazicama, koje su većim dijelom i označene, do podnožja Stublovca.

Uspon na ovaj vrh, koji je ipak niži od Brežića za 8 m (moja greška!), svojom strminom može se porediti sa usponom na Ivačku glavu, što svjedoči i grafički prikaz (negdje oko 6. km staze). Obzirom da ovim stazama nismo hodali već par godina, a nisu označene, ubola sam krivi greben i promašili smo spuštanje do “naše” barice, koju smo ugledali nekih 50-ak metara niže niz padinu. I dok je ekipa pratila pitomiji put za dolje, ja sam se odklizala, što na guzici što na nogama, niz blatnjavu padinu do barice. Kakav bi to pohod bio, kad bi je, nakon godina i godina druženja, zaobišla bez pozdrava. 🙂 Na žalost, zbog jednog pada, i ruke i kamera završili su “okovani” blatom, pa nije pala ni jedna fotka te lokacije.

Do grada nas je odveo šumski put prema Potočanima, odakle smo se popeli u vinograde, pozdravili Vanju i pse, te nastavili do Brežića i civilizacije.

p.s. Ako vam se ove šetnje čine laganima, probajte ih preći sa otežanim ruksacima, kako smo danas učinili Vanja i ja. Naime, spremamo se pomalo za zimski tečaj (ako padne snijeg!), a kako bi otežali pohod, natrpali smo svatko po 8 kg kojekakvih stvari u ruksake. Znam, znam, naš vojnik nosi znatno više, hehh…

Iv.

3 comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*