Krndijski stijenjaci 2016.

03.04.2016.

20160403_stijenjaci_krndije_mala

Danas se na izletištu ORAH – okupilo ni manje, ni više nego 85 planinara. Istina, jedan je odmah otišao na samostalni pohod (vidi fotku na kojoj maše štapom), a ostatak skupine od 84 komada se hrabro uputio nemarkiranim stazama tj. prema stijenjacima Krndije.

OK, kasnije smo u ciljnoj ravni vidjeli i ekipu iz Đurđenovca, Gazija, Feričanaca, ali oni su imali svoje putešestvije…

Moram primijetiti kako je okosnicu današnjih 11 km uspona i padova, tj. pohoda činilo nekoliko teških uspona i znatno veći broj iznimno zahtjevnih i kompliciranih spuštanja.

Naime, odavno je poznato kako je upravo silazak sa planine, odnosno niz stijenjake znatno teži i problematičniji od uspinjanja i od osvajanja istih. To se danas moglo vidjeti na dijelu. Čak su i HGSS-ovci priskakali u pomoć iako se čini da su plesali tango. 🙂

Srećom nije bilo potreba za intervencijama i akcijama spašavanja i izvlačenja.

No, s obzirom na kotrljajuće kamenje koje je u nekoliko navrata protutnjalo pokraj nekih od nas, moglo je biti svašta. 🙁

Ukratko, naši su domaćini predvođeni vodičem (Zorko Štajner) odradili dobar posao i prilagodili težinu pohoda povelikoj skupini, koja se u jednom trenutku podijelila i dobila mogućnost izbora: lakši ili teži put.

Unatoč činjenici da na stijenjake treba ići u daleko manjim skupinama, bio je to lijep i zanimlijiv pohod, sa puno novih i nasmijanih lica iz svih dijelova Slavonije, pa čak i iz Mostara. Prvi put sam imao čast hodati sa simpatičnom ekipom iz Đakova, Vinkovaca, Darde… Naravno bila je tu sva sila: Orahovčana, Osiječana, Našičana, Brođana, Požežana, Kutjevčana, Slatinčana, Virovitičana, itd.

Vi što niste bile, zahebali ste se i to jako… A vi što ste bili, nadam se da ćete doći opet jer na planini je “svaki put kao prvi put”. 😉 Planina vas uvijek iznenadi i nagradi svojim čarima i nikada, ali baš nikada vas neće iznevjeriti ili vam uskratiti vrhunac. 🙂

Do novog susreta sa vama, ostajte mi lijepi & nasmijani, znojni & rumeni, nikako debeli.

Miša Nicinger


3 komentara

  • Davor

    “Istina, jedan je odmah otišao na samostalni pohod (vidi fotku na kojoj maše štapom).”

    Uplašio sam se kada sam vidio koliko Vas je…… a i bio sam u zadnje tri godine 6 puta po tim stjenčugama tako da mi se baš nije dalo.
    Osim toga nije mi se sviđala ruta, naopačke mi je nekako, ja obično krenem na prvi stjenjak sa sajlama pa redom dalje. Lakše mi se penjati na stijene nego spuštati se njima, leđa hebiga.
    Neka je Vama bilo dobro.

  • Ena

    Znači bacate se na alpinizam 🙂 Weeeeeeeeee

  • Cigo

    Pa strašno ! Video ti je pravi napeti triler ! – Kaže – ‘Joj, ja ovo ne mogu’ !, a već je na pola sajle, pa gospođa koja se na turu spustila strminom ( da ne kažem – pobrnala stazu ) ! Šalim se, bilo je sjajno, sve, od vremena, raspoloženja, staze, do krasnih planinarki i planinara ! Ko nije bio, nek žali ! A što nas je bilo puno – pa nema veze, malo se sporije riješavalo uska grla staze, možda je i zbog toga sve prošlo bez najmanjeg incidenta, a to je najbitnije – da smo se svi vratili neozlijeđeni ! Sad sam skužio da je bilo više žena nego muških, svaka im čast ! Pozdrav svima ! Cigo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*