Kanjon duboke rijeke

14.02.2016. – Valentinovo

20160214_kanjon_duboke_rijeke_mala

Mrzitelji svega i svačega kažu da je Valentinovo izmišljeni praznik koji ne treba slaviti. A ja dodajem – izmišljeni su baš svi praznici poput: rođendana, imendana, godišnjica, nove godine, majčin dana, 8. ožujka, 1. svibnja i mnogi drugi, posebno ako sudionici ne vide dublji odnosno skriveni smisao takvih proslava.

Pogađate, poanta nije samo u veličanju povoda, točnije nekog događaja ili u evociranju uspomena, već je naglasak na: okupljanju, druženju, širenju dobrih vibracija, razgovoru, smijehu i svim drugim zajedničkim aktivnostima (hrana, piće, igra, ples, dodiri, …).

Npr. ja sam simpatiji poslao vlastoručno izrađenu čestitku od suhog zlata protkanu biserima i dragim kamenjem. Hoće li ona biti zadovoljna time pokazati će vrijeme, no ja sam neizmjerno uživao u pripremi i tkanju. A vi? Jeste li se iskazali ili zakazali? 😉

Danas se na startnoj crti kod “Lule” okupila jedna sasvim pristojna količina planinarskih entuzijasta (15 ljudi + 1 pas) kako bi zajedničkim bauljanjem proslavili zaljubljenost u planinarenje, saplitanje, znojenje i uzdisanje.

Sudionici pohoda:

OS – Davor (50%);
SB – Božana, Dobrila, Goran;
– Josip, Manuel, Franjo, Vesna;
VT – Mirjana, Biba;
SL – Mira, Jasna, Goran, Mario, Darko, Miša.

Nažalost, Osječani se ovoga puta nisu pojavili u većem broju, ali su zato Slatinčani pojačani Orahovčanima ovoga puta imali čak pet sudionika.

Odradili smo 20km po izuzetno lijepom i toplom vremenu, koje se tek u završnici pohoda pretvorilo u slabašnu kišicu. Vremenski prognostičari su se kao i uvijek do sada, da oprostite na izrazu “nasrali”, no to je njihova sramota.

Pohod je bilo lijep, lagan (rekao bih 4/10) i iznimno interesantan.

  • Lijep jer je ljepota u ljudima tj. nama, a Papuk je uvijek zgodan.
  • Lagan jer nije bio težak.
  • Interesantan jer smo bauljali izvan markiranih staza.

Hodali smo pokraj iznimno lijepog Kurin potaka. Bili na partizanskom groblju Jelovac, uspentrali se na Velebit nr. 1. (864m/nv), opasno se približili vrhovima Lom, Bilo i što se kome snilo, 🙂 a zatim se divili slapovima u Kanjonu duboke rijeke. Sve skupa je bilo prošarano lijepom crnogoričnom i brezovom šumom. Visibabe su zabjelile umjesto snijega, a tu i tamo smo naišli na jaglace, šafrane i još neke biljke (kojima ne znam ime) u cvatu.

Moram reći da sam pronašao do sada najveće srce na Papuku. Kameni monolit večine 60-70 cm. Ukratko, nema teorije da to nosim kući kao onaj komad stijene (oko 8 kg) koji sam prije godinu i pol, vukao sa samog vrha Papuka i dobrano se namučio.

Planinari moji dragi, hvala vam svima na ugodnom druženju. Vidimo se. 🙂

Miša Nicinger

 

Internet je naše igralište - midnel.hr