Ivanova livada

30.07.2017.

Imena pojedinih mjesta na Papuku i Krndiji nastala su slučajno kroz povijest, znate ono po predanju ili namjerno u sklopu istraživanja, ucrtavanja za potrebe šumarija, vojske, kartografije. Pojedina su mjesta zasigurno dobila ime po nekoj zgodi, osvajaču, prodavaču, vjerovanju, mističnom događaju ili prema zaslugama. Bilo kako bilo Šapice ostavljaju traga i u topografiji, samo još da se uvučemo u kartografiju i na google maps. Jeeee! 🙂

Ivan danas kaže: “Kad Miša može imati svoje brdo – mogu i ja imati svoju livadu“. Možeš Ivane, i dvije ako želiš. Što ćemo s tobom kad si naš, i kad si nam mio & drag. 😉

Ukratko puno smo hodali, još više se oznojili. Nije bilo vruće. Jok! Bilo je jako vruće da ne kažem “hot”. Unatoč solarnim bakljama na startnu su crtu došli: Osiječani, Požežani, Belomanastirci, Slavonskibrođani, Kutjevčani, Slatinčani, Virovitičani.

Svi oni koji su ovaj dan odlučili ostati doma imaju zdravstvene tegobe, goste, brčkaju se na moru ili sunčaju na nekom otoku. Kad im dosadi, doći će i zasjati punim sjajem. Gledajte samo našu ekipu i ta ozarena lica… 🙂

U nekih 19 km hoda smo obišli sve što je Ivan i zamislio: Velika (270 m/nv) > Stari grad Stražeman (583 m/nv) > Orahove vode > Ivanova livada > Mališćak (740 m/nv) > Pliš (559 m/nv) i vratili se u Veliku.

Dobro se jelo i sladilo raznim voćem što suhim, što svježim, pa slatkišima, kolačima, joj. A kava, što je dobra bila (Marina & Sandra). Da se ne lažemo jako mi je falila Franjina turkiše kafica, ali preživio sam i sa ovime što su žene pripravile i nesebično servirale. Hvala, hvala, hvala i još jednom hvala.

Na cilju smo ugledali poveću skupinu zaljubljenika u trčanje iz Slavonskog Broda koja je trekkirala i joggirala i prava je šteta što nam se nisu pridružili u zajedničkom znojenju. Kombinacija trčanja, planinarenja i bicikliranja je iznimno dobra i rado bismo te SB polaznike škole trčanja vidjeli u našim redovima.

Na kraju cijele balade, dio ekipe (komada 5) je skoknuo u Orahovicu kako bi se počastili sladoledom u “Fontani”, a potom i opako dobrom kavom i kolačima kod naše Mire. Ukratko džabe smo hodali! Joj. Toliko nepotrebnih kalorija… Ali to nije sve. Večeras je u Slatinu svratio Tomo, na povratku sa Medvednice, pa smo malo ljudikali… Vjerojatno ovih dana dobijemo i njegovo izvješće…

Lijep pozdrav svima i ne zaboravite se pojaviti na startnoj crti. Svi Vi koji se već dugo kanite i spremate, Vi što ste bili par puta i nestali, Vi što želite, a mislite da niste sposobni ili opremljeni. Dođite…

Miša Nicinger

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*