ISPO – Veseljko

15.02.2012.

Iako su ovoga puta izostali sveprisutni Našičani, dio Požežana, Slatinčana i mister Matas iz najvećeg grada Slavonije, sa startne crte u Velikoj krenulo je 15 ISPO-vaca, muških, ženskih, mladih i onih koji se tako osjećaju (čitaj u najboljim godinama). 🙂

Ako vam odmah sada priznam da je sedam sati hodanja Papukom prošlo u tren oka, zasigurno ćete pomisliti ili naglas izreći jedan od ponuđenih odgovora:

  • svaka čast ISPO ljudi;
  • ovi su skroz naskroz ludi;
  • žao nam je što nismo bili do kraja;
  • možemo li i mi ponekad sa vama?

Hvala, hvala – može, može, ali uz minimalno dvije godine planinarskog staža i preporuku jednog člana ISPO komiteta. U suprotnome morate imati zavidne karakteristike u smislu bicepsa i tricepsa, najmanje jedno zlato ili dva srebra na olimpijskim igrama, od Montreala na ovamo i nešto soli u glavi. 🙂

Kao što vidite – obišli smo brojne znane lokalitete, one manje poznate i potpuno anonimne zaljubljenicima u planine, dubine, visine, obline… 😉 Spominjani su razni nazivi i znamenite lokacije: Orahove vode, Vrhovci, Stražemanski grad, Penjalište Sokoline, Veseljko, visuljak i svakakva imena luda od kojih nisam upamtio niti jedno. 🙁

Velika količina O2 čovjeka jednostavno pukne u glavu i crvena krvna zrnca naprave zbrku i pomutnju. Tada planinari spominju strane riječi i izraze (baypass) imena znanih i neznanih junaka, znanstvenika, glazbenika i maštaju o vremenima davnim dok su mladalačkom bijesu bušili rupe u svježem mesu… No vratimo se u sadašnjost ili par sati u nazad…

Samo je 6 ISPO-vaca na vlastitim nogama prešlo ciljnu crtu, a ostatak ekipe se putem pogubio. 😉 Ivan, Jasna i Darko su nas napustiti još na Orahovima vodama, Miro je zadnjih 325 m prevalio automobilom što je neoprostivo, a polovica ekipe (Mlinka, Sadik, Ivia, Melisanda, Mirjana) je unatoč prehodanih 99% od ukupnog broja kilometara naprastno odlučila ignorirati penjalište Sokolone zbog čega je uslijedila diskvalifikacija. 🙂

U cilj su ušetali samo: Željko, Lojza, Davor, Cigo, Ivona i moja malenkost – nek’ se zna!

Svi oni koji me poznaju – znaju da mogu mljeti bez prestanka – dan i noć, ali s obzirom na umor od pohoda, montiranja video zapisa (u kojem ima svega i svačega) uskoro gasim PC, a vama želim laku noć i snove prepune plavetnila bez crvenih, zadihanih i znojnih ISPO lica.

Vrijedno radite od “pon-pet”, u subotu se malčice odmorite, a u nedjelju hop-hop na lagane nogice stavite teške cipeletine pa krenite opet u planine jer tamo nema zime – ojdada ojda ojda ojda ojda, ojdada ojda ojda ojda da oioioioioioiiiiii ojda ojda da…

Fotografije sa pohoda, always možete pogledati u našoj fotogaleriji.

Miša Nicinger

15 comments

  • Davor Os

    Mr. Matas se ustao,obukao i gotovo krenuo na put od sat i pol do Velike ali hernijacija, plus “hernija diska” te pripadajući im bolovi u leđima ostavili su me ipak kod kuće.Ne da se opisati riječima moja žalost što nisam bio sa Vama.Slike na Vašem portalu se iz nekih nepoznatih razloga ne vide ali ne sumnjam u Vas, erledigovat će te vi to uskoro.
    Pozdrav svima.

  • Davor Os

    Sada kada sam vidio i slike žao mi je i više što nisam bio sa Vama….ali ima Gps trag tako da znam gdje su stijene…Veseljko,Cigina,Mesićeva.

  • Ma bit će izleta još, zdravlje na prvom mjestu 😉

    Galerija je bila krivo linkana, sada je sve ok…

  • Vlatka

    iako nisam bila sa vama, bili ste mi u mislima, a nedostatak svježeg zraka na koji sam navikla sam pokušala nadoknaditi biciklom do Višnjice… i u nizinama se izmjenjivalo vrijeme kao i u planinama!! 🙂

  • Miša

    S obzirom na duljinu pohoda, snimio sam čak 37 minuta materijala (25-30 previše). Na kraju je puno toga moralo biti izbačeno i veći dio ubrzan. Jedan kadar je greškom malo “skupljen” po širini, a drugi ubrzan umjesto 3x čak 32x, pa se ne vidi Miro u ulozi Djed mraza. S obzirom da je upload trajao 4 sata, nećemo ponavljati i popravljati.

    Ako niste zadovoljni žalite su upravi vodovoda i kanalizacije. 😉

  • klikunaš

    ISPO gotovo pa uspio. Ja se jesam švecao zanjih toliko metara jer me Mirjana povezla, a nisi rekao koliko sam (smo) dodatno hodali “u krug”. Dobar čovjek zvani Sadik, da umanji sramotu, zbrisao jedan dio traga sa GPS-a. Ustvari i to je čar ISPO ture. Zalutati.
    Birc Lugarnica – Velika daje ISPO- vcima treću rundu gratis.

  • Davor Os

    Prije 2-3 godine išao sam na Sokolinu i ovo okolo.Iako sam imao veliku želju uspeti se do gore nažalost nisam uspio.Došao sam do recimo polovice grebena Sokoline,išao i lijevo i desno ali nikakvoga puta više nije bilo.Samo se je alpinistički moglo gore.Vidim da ste Vi bili do gore pa me zanima kako ??(alpinisti zasigurno niste)Da li ima nekakav novi put,da li su sajle u pitanju ili nekakav put sa strane penjališta.I koliko je zahtjevno za uspeti se gore obzirom na moje probleme sa kralježnicom.

  • dragon

    Baš vam bilo ljepo… mogli ste otići i do Babje peći… špiljice nekih 10 min po putu prema Lipovcu od Sokolina… ali imate eto nešto i za drugi put 😉

  • @dragon – ne znam jesu li naši vodiči znali za to, ali ne možemo sve odjednom 🙂 kako kažeš, treba nešto ostaviti i za drugi put.. ajde s nama jednom, ili, još bolje, povedi ti nas nekim svojim stazama 😉

    @Davore Os – lijevo od stijene (kad se gleda s ceste), opako strmo, dosta naporno, ali kratko… od bukve do bukve, polako i sigurno… samo, ne preporučam svima jer nije baš bezopasno…

    @klikunaš – mislim da ipak možemo reći kako smo Veseljka pronašli… to što nismo došli do njega, a vidjeli smo ga sa susjednog brda, druga je priča..

  • klikunaš

    Sadik je na Poljanicama pravio kviz prije prvog koraka ISPO “Veseljko”.Koji je dio planinarske opreme danas najpotrebniji ? Nitko se nije dosjetio da je to – čeona lampa !.
    Bili smo blizu Babje peći i objašnjavao sam im o njoj, ali nas je ulovio mrak . Davore OS, Ivona ti je napisala pravi put a možeš produžiti još 40 min. na greben. Ali je jako strmo + šikara.

  • dragon

    Ma išao bi ja s vama ali me nema u Slavoniji 🙁 u zadnje vrijeme sam rijetko u Velikoj. Jednom ću nešto smisliti… imam par ideja, ali o tome kada budem mogao.
    Davore… na vrh Sokoline možeš s njihove lijeve strane (kad gledaš prema njima). Strmo je, ali ima drveća za pridržati se…
    Pozdrav svima 😉

  • Miša

    I sad mi tek kažete da je tamo bilo jako strmo i iznimno opasno!?!

    Da sam znao ne bih se pentrao… 😉

  • Davor Os

    Mladi, zdravi a kukate,ja bi se popeo na M.Everest samo da me ništa ne boli.Hvala Dragonu(koji je kao dobri duh svih foruma, ima ga svuda a vidjeti se ne da…trebali bi popiti pivo dva zajedno obzirom na to koliko smo forumašili do sada.) i Ivoni za instrukcije o Sokolini.Kada se popnem gore slike sljede.(kao i uvijek do sada jer što nema na slikama nije se ni dogodilo)Neznam zašto ali mami me ta stijena već par godina a nikako gore..uvijek nešto drugo..ili vrijeme nije pogodno.ili nešto drugo….ali stajati ću ja gore.
    Što se tiće uprave Vodovoda ja sam bio jedno vrijeme tamo nekad…ali ot tih pritužbi nikad ništa…Miša za tebe je bolje da ne znaš kamo ideš , tvoje je da pišeš gdje si bio…ako preživiš.

  • Ivan

    Ajde da se i nas troje malo pohvalimo: od Orahovih voda preko Mališćaka i Turjaka do parkiranog auta za 1 sat i 10 minuta. Nije loše prolazno vrijeme, možda baš nije na razini Josipa Ciganovića, ali 🙂

  • Miša

    Ivane, veći bi uspjeh bio da ste hodali 2 sata i 42 minuta. 🙂

    Baš se nešto mislim – i ja sam brz sve dok Seifert, Cigo i Darko ne prebace u višu brzinu. 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*