Divlji Dilj

06.05.2018.

Nekako si mislim da ovi naši prijatelji iz PD „Dilj Gora“ namjerno to rade. Pozovu nas na hodanje na Dilj upravo onda kad je nekakvo blato, kada je par dana prije padala kiša ili baš taj dan pada kiša (mislim, pazi, kažu „iznenadila nas“ a svi znamo koliko ima kojekakvih meteoroloških postaja). Sve s ciljem da nam zgade hodanje po Dilju, kako bi tu ljepotu čuvali za svoje oči. Skužili smo vas! Idući puta ćemo doći u još većem broju od ovih, ukoliko sam dobro brojao – 51 planinarke/planinara iz cijele Slavonije.

Kružna ruta, koju su smislili naši prijatelji iz Slavonskog Broda, polazila je iz Brodskih Zdenaca pa sve do najvišeg vrha Dilj Gore – Cinkovca (461 m). Nije to neka visina, no nije to baš ni tako malo, ukoliko se tome doda da smo do Cinkovca hodali nemarkiranim stazama gotovo 4 sata (11 km) kroz uistinu prelijep kanjon potoka Krivac, pri tome posjetivši i starinu „Papa hrast“, za kojeg moj prijatelj Mijat kaže da je star preko 500 godina. I još kad kaže da je prije nekih stotinjak godina cijelo to područje bilo puno takvih hrastova – divova, poželiš da postoji vremeplov kako bi se mogao diviti takvoj ljepoti u tim vremenima.

Nakon kraćeg predaha na Cinkovcu, spustili smo se do izvora Jezerac, gdje je već bila pripremljena „logistička potpora“ za pripremu obroka, a bilo je moguće kušati i pivo iz domaće proizvodnje. Mislim, kako stvari stoje, još ću se i navući na pivo – već dva dana zaredom. Hm.

Hvala prijateljima iz PD „Dilj Gora“ na odličnoj organizaciji. Neki koji danas nisu bili s nama su nam nedostajali, posebno Miranda (ozdravi što prije) i Gorec, koji nas je već vodio po Dilju, dok nam neki uopće nisu nedostajali – npr. Miša (osim možda samo malo Franji).

Dobriline fotografije su kao i uvijek predobre, pa se nadam da će vam barem malo približiti tu ljepotu Dilja u proljeće. Vidimo se opet negdje gore…

Ivan Lončarić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*