Češljakovački vis (opet)

21.03.2009.

Prvi put smo, Ivona i moja malenkost, pohodili Češljakovački vis (820m/nv) tijekom zime, točnije 26.12.2008.g., danas smo trebali uživati u 2. danu proljeća, uz potpuno drugačiji ugođaj – heh, ali ništa od toga – ponovno smo uživali u pravom zimskom okruženju; hladnom zraku, ledenom vjetru i snijegom pokrivenom Papuku. Iako smo očekivali nešto drugo, uistinu smo uživali u ponudi naše omiljene planine. 😉 Vas poštovani čitatelju nismo sreli, ali se veselimo tome, he, he, možda već sutra na Papučkim jaglacima.

ČVPohod od Jankovca do Češljakovačkog vrha i nazad istim putem nije zahtjevan, a niti naporan, stoga ga možemo toplo preporučiti svima koji tek započinju svoje planinarske putešestvije ili žele uživati u šetnji i prirodi bez bojazni od prevelikog umora ili bolova u mišićima i koljenima. 😉

S pravom se pitate zašto su Šapice odabrale tako lagan pohod? Jednostavno smo željeli udariti prvi žig u naše nove planinarske dnevnike i malo se zagrijemo za sutrašnji pohod, stoga nismo išli do Planinarske kuće Trišnjica, a niti preko Majerovih livada zbog vrlo strmog i skliskog terena kome umnogome doprinose; snijeg, blato i lišće… Uspon je vrlo blag i usput nudi nekoliko lijepih mjesta i čistina odakle puca prekrasan pogled na krajobraz, na vrhu se nalaze čak dva žiga i upisna knjiga a par desetina metara dalje i lijep vidikovac, sa koga se za lijepog vremena može baciti oko na okolicu…

Sve u svemu, uživali smo u pohodu, napravili preko nekoliko lijepih fotografija, uglavnom smo lovili teleobjektivima brojne ptice (škanjce, svrake, gavrane, vrane, sjenice, čaplje…), gacali po blatu i snijegu, uživali u friškom zraku i dakako ukusnim sendvičima. 😉

Slijedeći put možda i Vas povedemo…

Miša Nicinger

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*