Category Archives: Požeška gora

Maksimov hrast

19.02.2017. Danas smo se uputili dionicom SPP-a: Crkveni Vrhovci (makadamska cesta prema Škrabutniku) > Maksimov hrast (615 m/nm) > Crkveni Vrhovci. Staza nije bila pretjerano zahtjevna s nešto manjih uspona ali zato nadasve zanimljiva. Ukupna duljina oko 16km. Kako je zima popuštala Požeška se gora malo zablatila, ali nas to nije odvratilo, od ovaj put nešto manje blatne, nedjeljne avanture. Cijelim putem nas je pratio smijeh i pošalice. Kad li čuda na vrhu – eto nas u oblaku… I ne,

Trag u snijegu

21.01.2017. Sve znate. Ne moram vam puno pričati. Bilo nam je važno iskoristiti svaki trenutak i uživati u sunčanom danu. Nasmijana ekipa u sastavu: Marija, Ivana, Maja i Kristina, u društvu vaše izvjestiteljice, napravila je mali krug iznad grada na Požeškoj gori. Doduše, trebalo je više od godinu dana da se ove iznimne djevojke okupe zajedno na istom pohodu. Očito su čekale da temperatura zraka padne ispod minus 10°C. Ali nije važno. Njih četiri ostavile su svoj trag u snijegu

Vrhovački grad nije mlad

15.01.2017. Na startnoj crti, u najužem centru Požege okupla se srednje velika (dvanaesteročlana) planinarska nakupina, kako bi ozarenih lica i bez kapi znoja, odradili ovaj pohod iz snova: Ivan, Jasna, Ivica, Suzana, Dobrila, Božena, Boris, Ivana, Martina, Milan, Jasna i moja malenkost. Malo je nevjerojatno ali početak planinarske staze, od centra Požege je udaljen cca 100 metara! Odmah kreće lagani uspon i sve do Vrhovačkog grada (433 m/nv) ima se što vidjeti i doživjeti. A što se tiče grada, ponude,

Silvestrovo – Šapice na Požeškoj gori

31.12.2016. Silvestrovski pohod na Požeškoj gori, održan je prije svega zahvaljujući našem Borisu ali i kompletnom požeškom ogranku Šapica, kojima se u zadnji tren pridružiše i dva “sjevernjaka”. 🙂 Ukratko brojno stanje komada 9: Boris, Domagoj & Martina, Ivana, Ana, Katarina, Marija, Tomislav i moja dosadna malenkost bez koje ova reportaža nikada ne bi ugledala svjetlo dana. 😉 Sastajemo se u osvit zore (oko 10:10 sati) u Brestovcu, pa vozimo do Zakorenja, odakle štrumfamo kroz kukuruze do vrha Kapavac (618

Šapice na Požeškoj gori

11.09.2016. Do sada su o famoznoj “Požeškoj gori” pisali naš Miroslav Pecko (priča – Do maksiuma), Valentin Žagar (priča – Kula Gračanica i Stari grad Dolac), Martina Šega (nekoliko priča: Vrhovački grad i Oda žutim cvjetovima i Utvrde Požeške gore). Ne znam što sam ja Bogu zgriješio, kad su tolike lijepe, pametne i sposobne cure u današnjoj ekipi sve odreda glatko odbile moje vapaje da se late pera i tinte. 🙁 Prije bi se one zgodne Skandinavke iz serijala o Vikinzima – latile

Utvrde Požeške gore

22.06.2016. Pohodom do Viškovačkog grada, kule Gračanica i starog grada Dolac dovršili smo obilazak pet srednjovjekovnih utvrda. Boris je ovom prilikom bio u bezuspješnoj potrazi za gljivama, a Domagoj se fotkao na kontrolnim točkama kako bi pribavio materijal za povelju obilaznice. Meni je bilo važno da udahnem malo šumskog zraka, bez obzira na dosta visoku temperaturu i sparinu. Nismo pronašli blago iz legende, ali svakako smo napunili baterije za nastavak radnog tjedna. Najprije smo se odvezli u Baćin Dol i

Oda žutim cvjetovima

30.04.2016. Gornja Vrbova treća je po redu utvrda Požeške gore, smještena na 425 m n/v. Mirno i bez puno buke, poput hodočasnika na putu sv. Jakova, Boris, Domagoj i ja prošli smo dijelom odlično označenog Slavonskog Planinarskog Puta od Crkvenih Vrhovaca prema zapadu te stazom prema jugu, kroz gusto raslinje, došli do ostatka zidina kule. Pri povratku smo se željeli spustiti u Gradske Vrhovce nemarkiranim padinama prema sjeveru, no odluka je bila vrlo loša jer nam se na taj način

« Older Entries