Category Archives: Papuk

Papučki jaglaci 2022.

20.03.2022. O Papučkim jaglacima je valjda već sve rečeno, napisano i objavljeno. Iz godine u godinu se mijenjaju samo fizionomije glavnih aktera, ugostitelji, statisti, glazbenici, prateći vokali, govornici, načelnici i vozači. Poslije dvogodišnje pauze planinari su ponovno okupirali Veliku i Planinarski dom “Lapjak”, a zatim se ta šarena masa ljudi  predvođena vodičima uputila na planinarske pohod po vlastitom izboru. Šapice su isprva kanile hodati stazu br. 2 do Jankovca (475m/nv), ali smo zahvaljujući lobiranju Dražena Jakoubeka, promijenili plan i odradili

Južna terasa, Mališćak i penjalište Sokoline

20.02.2022. U nedjelju, datumski skladnih brojeva 20.02.2022. godine, skupina od 40-tak planinara i izletnika provela je na Papuku, posjećujući Južnu terasu, vrh i sklonište Mališćak te stijenjak i penjalište Sokoline. Jutarnju kišu u Osijeku zamijenilo je sunčano vrijeme u požeškoj dolini, a iznenađenje je bio snijeg koji je tijekom noći napadao na visinama preko 400 m. Lijepo je vidjeti tu bjelinu papučkih vrhova s tih vidikovaca, a vjerojatno ćemo u budućnosti za snježni doživljaj morati odlaziti na dalje i više

Mali Papuk & Zen klupica

13.02.2022. Startamo kod “Lule” na -4°C i ne osjećamo baš neku hladnoću. A dobro… možda tek malo, jer pojedini sudionici pohoda zbog zaboravnosti, navlače čarape na ruke umjesto rukavica. 🙂 Već poslije nekoliko stotina metara laganog hoda, uspješno dižemo temperaturu naših motora sa unutarnjim sagorijevanjem, a onda kreće milovanje toplinskih zraka koje nastaju fuzijom atoma helija i vodika u samom središtu Sunca… Foto: Josip Ciganović – Cigo Nažalost dobar dio najavljene ekipe iznenada je ostao bez čula mirisa i okusa,

Novogodišnji pohod 2022.

01.01.2022. Novogodišnji pohod Šapice organiziraju još od 2009. godine, okupljanjem na Jankovcu (475 m/nv) i usponom na Ivačku glavu (913 m/nv). Danas smo hodali asfaltnom cestom od Jankovca do velebnog Bolničkog mosta, koji začudo ima funkciju jer u potoku ima vode, a zatim svladali greben Kovačica, tamo do partizanskog groblja i Grebena Sokoline. Kad smo prešli vojnu cesti, zadrhtali smo u Mordoru i u konačnici zaposjeli Ivačku glavu, gdje smo prezalogajili i krenuli nazad starim šumarskim putem, pri čemu smo

Most Gutmanove željeznice i kanjon Pištanske rijeke

19.12.2021. Ta naselja uz samu Orahovicu, Gornja i Donja Pištana, postala su poznatija uglavnom zbog događanja tijekom Domovinskog rata. Toponim Pištana ima korijen u riječi „piskati“ i izvedenicama: “pištiti” (izvirati, naduti), “pištalina” (izvor, barovito zemljište). Očigledno je u prošlosti ovo područje doline Pištanske rijeke bilo močvarno područje, što se vidi i iz topografske karte Habsburg Empire (1869 – 1887.). Prije dvije-tri godine, kada su Hrvatske šume krčile šume na tom području, izvirili su ostaci mosta Gutmanove pruge, odnosno, kako piše

Opća planinarska škola na Papuku

13.11.2021. Ima dvije vrste hodača po slavonskim brdima i gorama, to su 1.) nelicencirani hodači i 2.) planinari koji su svršili, opću planinarsku školu. Prvi samo bauljaju, dok drugi znaju gdje se nalaze dok bauljaju 🙂 plus su obučeni za korištenje kompasa, zemljovida, konopca, štapova, karabina i dereza. Oni u pola noći znaju gdje se nalazi sjever, kako se pali vatra i čiste gojzerice od blata. 🙂 Danas smo zahvaljujući velikom vođi imali uistinu rijetku priliku, čast i zadovoljstvo –

Astro party 2021.

04.09.2021. “Na Astro Party dolazim redovno svake godine. Ove godine sam ponio sa sobom i nešto od tehničkih pomagala za slikanje zvijezda, manje zbog ambicije da stvarno tamo napravim neku fotografiju, a više nadajući se razmjeni iskustva s drugim zaljubljenicima u fotografiranje noćnoga neba. Stativ s “astrotrackerom”, posebnim motorom koji je sinkroniziran s kretanjem nebeskih objekata je izazvao dosta zanimanja, a mnogi su mislili da je to neka vrsta teleskopa. Upravo zbog toga održao sam malu demonstraciju rada sa astrotrackerom

Đir oko Jankovca

05.08.2021. Tko se boji kiše još tri za groš, tri za groš… 🙂 Tako ide pjesmica, a nas je danas dočekao red kiše, red sunca i onda opet kupanje na otvorenom, pa sušenje pod vedrim nebom. Iako je kiša poplašila neke šapice – nekolicina neustrašivih se nije dala smesti. Krenuli smo prema Češljakovačkom visu, dio koji inače izbjegavamo zbog blata, no zbog dugotrajne suše sada je bio savršen trenutak da idemo tamo. Zadnji put smo bili ondje prije gotovo 3

Kamengrad i Papučki Zen

25.07.2021. Zanimljivo je opet se popeti na Zen klupicu, s koje je, prema mnogim ocjenama, najljepši pogled na Papuku. Brojne su mogućnosti dolaska do Zen-a, no ni jedna mogućnost ne spada u kategoriju „laganih“. Mi smo odlučili od Lule preko Kamengrada, starog grada skrivenog u gustoj bukovoj šumi. Staze su zarasle, markacije su nestale, novi šumski putevi su napravljeni nakon izrade karte pa nisu ucrtani, i da nema GPS-a mogao bi satima lutati po tim šumama, a da pojma nemaš

Đulovac – Vrani kamen

06.06.2021. Dan prije planinarenja, najavljujemo pohod na Crni vrh i Vrani kamen, što za posljedicu ima samostalno hodanje i susrete sa dragim ljudima na stazi ali iz suprotnog smjera. Naime, Džambo, Vinko, Melisanda, Gordana, Ana Marija i Osoba X hodaju sa Petrovog vrha, tako da se čak dva puta mimoilazimo na stazi dok hodamo od Crnog vrha do Vranog kamena i obrnuto. Umjesto zajedničkog – imamo solo znojenje. Oni su brojniji, a mi složniji. 😉 Parkiramo na Izletištu Skoblar, odakle