02.10.2021. Prošle godine smo imali prigodu sudjelovati na 1. Garčin trailu, a ove potvrditi već doživljeno i zapečatiti sudbinu organizatorima 🙂 jer ovaj 2. po redu Garčin trail – nije utrka koja će vas ostaviti ravnodušnima i nezadovoljnima. Ne sjećam se brdske utrke na kojoj sam pri ulasku u cilj (na 20-om km) požalio što je kraj i poželio trčati barem još pet – šest kilometara na prekrasnoj Dilj Gori. Tko ne vjeruje, neka nastavi čitati i njuškati po video
18.09.2021 Ove godine Mazator trail nije dio SBTL tako da sam se odlučila za dužu stazu od 31.6 km. Nije da sam ikad otrčala tu dužinu ali treba pomicati svoje granice… Da se nelažemo startnina za Petnju trail bila je svega 30 kn manja, pa kad već plaćam puno (190 kn) makar da uživam duže u prirodi. Kiša koja je padala dan ranije dala je dodatnu čar (čitaj puno blata) našoj pustovini. I ovu utrku društvo su mi pravile dvije
04.07.2021. Vremena je tako malo, a obveza nažalost sve više. Nije tajna da mi ova izvješća kradu silne sate, jer treba obraditi video materijale i fotografije, osvrnuti se na događaj i nešto pametno napisati. Uz sve to treba biti informativan i zabavan, i još za džaba. Ovaj ću put biti stvarno kratak. Testirao sam GoPro Hero 9 (na glavi) i daljinski upravljač na ruci. Samo ću reći da sve ima svoje prednosti i mane. Posebno izvješće na temu akcijskih kamera
18.04.2021. Plan za današnji pohod je bio uistinu lijep, za razliku od vremena. 🙂 Neprestana kiša, raskvašeno tlo, blato, voda i temperatura koja se nije pomakla sa +6°C. Tek negdje u poslijepodenevnim satima raste za dva stupnja i daje naznake da bi se i Sunce moglo probiti kroz sive oblake. Trebali smo odraditi sa užitkom 24 km SPP-a od Ceremošnjaka preko Crne Klade, inih sela i zaselaka do Jezera Borovik i nazad malo istom, malo zaobilaznom putanjom. U konačnici mijenjamo
03.01.2021. Iako je zima kalendarski u tijeku, današnji dan je zvao proljeće. Naš doživotni predsjednik Šapica inicirao je Trkohod na Boroviku. Odabrana je kraća staza Borovik treila, koju je naša Marija prošle godine svladala. Naš šestero Trkohodača je iznimno zadovoljno doživljenim i čekamo nove izazove. Valaj je bilo dobro, jer blato je da se zablatimo, a nizbrdice da se skotrljamo. Želimo i vama onaj osjećaj gdje inspiracija blizu, a još je ostvariva… RiM (Roberto Bašić i Monika Bizik) * *
19.09.2020. Neću okolišati… Puno je stvari na koje sam ponosan: prije svega bih izdvojio sinove (David & Nad) i moju najdražu (Marija), tu su i brojni portali koje uređujem i punim sadržajima (u čemu svi pomalo sudjelujete i pomažete – hvala), planinarenje, biciklističke ture na kojima sam prešao više od 50.000 km, uglavnom po Hrvatskoj i nešto po susjednim zemljama (Mađarska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Rumunjska), razne hobije i umijeća, brojne rukotvorine… a kad još malo porastem valjda bude i
26.07.2020. Dan u Slavonskom Brodu započinje okupljanjem s dobrim povodom i opravdanim razlogom, što su Šapice iskoristile za trening i znojne susrete na obroncima više lijepe, nego moćne Dilj gore, i to u dijelu koji se naziva “Vinogorje”. Dobre su te Šapice, pravo dobre… a ni Brođanke nisu za baciti. Dapače… 😉 Dogovor je pao u zadnji čas (jer da su nas zvali prije – mi bi zvali vas), poklončić kupljen u KTC-u i na lokalnoj tržnici, a cvijeće se
07.06.2020. Kako sam prošle dvije godine trčao Slavonsko – baranjsku trail ligu mogu reći da i ova utrka u potpunosti zaslužuje biti dio lige. Kao prvo odlično i pravovremeno obavještavanje na stranicama utrke, sve informacije poslane na vrijeme i jasne, organizatori otvoreni za sva pitanja u vezi utrke. Čak napravljeni i putokazi za siguran dolazak na utrku nas koji dolazimo iz daljih sredina. Također odlična organizacija same utrke, jedan od najbogatijih startnih paketa koje sam dobio (majica Adidas, torba, Hell
27.05.2018. Pa niste valjda mislili da će Šapice danas hodati samo 7 kilometara!? Napravili smo mi duplo više, a potom se malo zapričali i dakako zalutali, pa smo inicijalnoj ponudi od 14 km pridodali još 2+2 tj. 4 km. 🙂 Sve skupa nešto više od 18 km. Bravo mi. Ukratko, družili smo se sa svekolikim planinarima iz pola Slavonije i na kraju se izljubili, te izmijenili brojeve telefona (five, five, five, seks, seks, seks) a potom i razišli svatko na
20.05.2018. I tako. Kaže Dobrila, ajd’ dođite, neće nas biti puno, vrijeme je lijepo, duga staza… I mi došli. Ustajanje u 4 ujutro. Kod doma „Đuro Pilar“ u 5.50. Skupina planinara koja hoda SPP se tek ustaje. Stižu i ostali. Sveukupno nas 5 (pet): Dobrila, Jasna, Ivica, Dubravko i ja. Krećemo. Prvo odredište jezero Petnja. Sunce iznad jezera, lagana izmaglica, lijepo. Nastavljamo strmim usponom pa makadamom prema Pljuskari. Prvi duži odmor (to znači 15 minuta). Idemo dalje prema vrhu Degman.