Bum, bum, drum

17.09.2017.

Današnja je tura bila kišno-sunčana avantura. Još su nam nedostajali samo posjetitelji iz svemira i poneka kreautura. 🙂 Ptice su pjevale, daždevnjaci plesali, svinje trčkarale, a nas osmero je za to vrijeme bauljalo s ciljem i bez njega. Pa što bi čovjek više mogao poželjeti!?

Krenimo sa onim što i vrapci na granama znaju – kišom. Da, kiša je padala i padala, a potom bi na trenutke krenula još jače nego prije. Sve vrijeme sjevaju munje i tuku gromovi. Kao da moraju, a ne moraju.

Donesena je odluka o skraćivanju ture i odustajemo od uspona na Ivačku glavu. Morki i pothlađeni stižemo na Nevoljaš gdje Predrag upornošću i strpljivošću uspijeva upaliti mokro granje, potom Zdravko vještim rukama hrani vatricu i raspiruje je do brojnih i ugodnih Celzijevih stupnjeva, uz čiju pomoć vraćamo boju i sušimo odjeću.

I baš kad smo svi bili cca 90% suhi – pojavilo se Sunce koje je svojim velikom smiješkom rastjeralo maglu i oblake, i nama sitnim malim bijednicim na majčici Zemlji pokazalo snagu vodika i helija.

Uslijedilo je sveopće oduševljenje i naslikavanje, dok pred našim očima sunčeve zrake, magla i kišne kapi ujedinjeno nastupaju u predstavi čija se ljepota i raskoš ne može niti zamisliti. 

U tren oka zaboravljamo kišu, hladnoću i vlagu, i uživamo blagodatima troposfere i našeg lokalnog gorja. Te sreće i radosti. Eeeee…

Družimo se, naslikavamo, pripovijedamo i u konačnici pozdravljamo sa smiješkom. Pa tko to može platiti? 🙂

Miša Nicinger

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*