Božin grob

19.03.2017.

Šapice su pojačane brojnim planinarskim kolegama iz Mađarske danas odradile oko 24 km SPP-a ili kako je to Ivan u najavi pohoda napisao: “Idemo od Međe preko Dobre vode i Božinog groba do Staklane (Gornja Motičina). Povratak preko grebena Staklane i Pijeskova do Dobre vode i nazad do Međe. Ruta: Međa (620 m/nv) > Dobra voda (580m/nv) > Božin grob (473 m/nv) > Staklana (210 m/nv) > Dobra voda > Međa.” Eto…

Prvo ono najvažnije! Šapice su dobile novog člana, o da… To je markantni dječarac iz Valpova kome sam zapamtio samo preizime i sreli smo ga tijekom pohoda na Ljutoč. Ime mu je Marko, a prezime potražite u prethodnoj priči. To ime veze sa zaštitom privatnosti… 🙂

Kako to već biva, jedni dođu – drugi ne. Danas se na startnoj crti poslije dugo vremena nisu pojavile naše drage i mile šapice iz požeškog ogranka, većina iz Slavonskog Broda, zatim novi šaponja iz Našica, pa dio šapica iz Kutjeva, Donjeg Miholjca, Osijeka…  Marina iz VT se zato ustalila, pa Mato iz Kutjeva i jedan novi lik kome nisam upamtio ime dakako. Dečka se iznimnom frizurom ne smije spominjati, no on zna da nam je drag i mio. 🙂 Sve u svemu 26 planinara s ovu i onu stranu rijeke Drave.

Robi je u to ime napisao: 24 kilométer a Papukban rendszerint halálmenet. Most is az volt, még a GPS is összegyűjtött valami +/-1250m szintet; jól elfáradtunk. De amúgy szép volt, kellemes túraidőben. Ehető kalapos gombát is gyűjtöttünk, meg persze medvehagymát. És sokat nevettünk, miközben térdig lógott a nyelvünk. Miša szereti, ha rövid a hozzászólás, úgyhogy mára: ennyi! 

Video je traljav kao i uvijek, ali ima 10-ak minuta pokretnih slika i nešto malo audio zapisa pa slobodno bacite pogled i uvjerite se kako nam je bilo.

Fotogalerija ima par lijepih fotki koje su nastale u trenutku pojave sunčevih zraka, iako se naša mila i draga zvijezda danas i nije iskazala previše. Vrijeme je bilo lijepo, suho i sa konstantnom temperaturom oko +10°C.

Pohod je bilo uglavnom lagan i nalikovao je izletu. No imali smo i nekoliko uspona na kojima su znojem orošena čela, a povremeno se mogao čuti zvuk poput: puf, puf, pant. 🙂

Ako vam je žao što niste bili i treba vam biti, mislim žao. Slijedeći put dođite i hodajte duplo dulje ili brže. 😉

Hvala svima na ugodnom druženju. Do novog susreta ostajte mi u dobrom raspoloženju…

Miša Nicinger

One comment

  • Marina

    Evo Robertovog prijevoda:
    24 kilometra na Papuku redovito je marš do iznemoglosti. I sada je bilo tako, čak je i GPS pokazivao oko +/-1250 m visine; dobro smo se umorili. Inače bilo je lijepo, ugodno za planinarenje. Sakupili smo jestive gljive, i naravno medvjeđi luk. I puno smo se smijali, dok nam je “jezik visio do koljena”. Miša voli kratke komentare, stoga za danas: toliko!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*