Balkon(ijada)

02.04.2018.

Svakako najvažniji događaj – predstavlja dolazak Bjelovaraca na startu crtu. O da! Čak 3 cure i 4 kršna momka stigoše u Veliku sa smiješkom na licu i rekoše u glas “Želimo biti Šapice”. I tako nastade “Bjelovarski ogranak” najpoznatije planinarske nakupine u Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu, koja ima članove iz Hrvatske, Mađarske, Bosne i Hercegovine, pa čak i Srbije.

Ah, dobro nije baš sve tako bilo (istina se kao i uvijek može malo rastegnuti i nategnuti) no katkada je bolje živjeti u neznanju i slatkoj laži nego u mračnoj i surovoj stvarnosti (sjetite se filma Matrix). Na kraju pohoda sve smo ih učlanili u Šapice i pustismo suzu-dvije dok smo s knedlom u grlu izgovarali: “Vidimo se uskoro…” tako nekako. 😉

No krenimo redom i vratimo se na ono bitno. Ruta je bila: Velika (280 m) > botanička poučna staza Turjak (720 m) > Mališčak (740 m) > sklonište (Balkon) > Orahove vode > Ivačka glava (912,5 m) > utvrda Stražeman (583 m) > Velika. Hodali smo približno 20 kilometara i nimalo oznojili.

Kako sam i predvidio došle su nam Šapice iz: Požege, Zagreba, Kutjeva, Slavonskog Broda, Osijeka, Belog Manastira, Slatine i dakako Bjelovara. Bila je tu sva sila: hodača, trkača, trekera, biciklista, kajakaša, plivača, skijaša, daskaša, sve lijepi, mladi, zgodni, pametni, kulturni, ozbiljni, mudri i izdaleka gledano pomalo čudni. 😉

Nažalost izostali su planinari iz: Virovitice, Donjeg Miholjca, Pakraca, Našica, Belišća, Nove Gradiške, a iz nekih se gradova pojavilo znatno manje hodača no što smo inače navikli. Da su još došle kolege iz Mađarske, eeaeeaee pa to bi bio pohod epskih razmera.

Prekrasno vrijeme, takoreći nimalo blata, temperatura stalno oko +15°C, na suncu povremeno i malo  više, no i na najmanju pojavu oblaka brzo se spuštala za 5-6 stupnjeva. Snijega ima, ali nije spomena vrijedan i uskoro će netragom nestati. Ukratko, na Papuku je danas bilo puno cvijeća i još više smijeha, kratkih rukava, izvrsnih kolača, dobrih hodača i ako vam je žao što niste bili, i treba vam biti!

Sreli smo Davora i našeg Manuela kako trekkira (silan je to momak, zdrav, jak i prav), na slikama možete vidjeti da su došli i oni koji rijetko ili povremeno navrate (Ana, Marko, Miroslav, Vlatko, Suzana, Ana, Vlasta, Nikola, Mišo), sve skupa nas je pozdravio Šaponja Anto iz Nove Gradiške koji bi volio sa nama opet hodati. Sve drugo što vas može biti zanima pogledajte u video zapisu i galeriji fotografija.

Ako vam priča nije dobra, uhvatite se pera i tinte i počnite pisati eseje i epopeje. 🙂 A ja ću malo za promjenu dići sve četiri u zrak i lagano prduckati ispred televizora. Eh.

Do novog manje ili više znojnog susreta sa vama, ostajte mi lijepi, mrvicu debeli, uvijek nasmijani i razigrani.

Miša Nicinger

Fotke su priložili: Franjo i Igor

P.S.

Bjelovarcima nisam popamtio imena… Kad se jave (obećali su) budem ih obradio i tekst doradio. 🙂

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*