500 Horvatovih stuba
14.10.2018.
Na pohod na Medvednicu krenuli smo sami jer su mnogi koji bi rado pošli s nama bili spriječeni. I dok smo ujutro pred metropolom stali na jednu benzinsku postaju iznenada smo ugledali naše osječke Šapice Jasnu i Ivana! I oni su išli u istom smjeru, no na Zagrebački maraton, naravno!
U Zagrebu smo navratili po Domagojevog ujaka p. Ignacija koji poznaje Medvednicu bolje nego oni koji su crtali topografsku kartu tog područja. Cijeloga dana nam je smireno i simpatično objašnjavao stotine podataka iz svih područja – geografije, povijesti, geologije i tko za što bismo još naučili da mu nisam upadala u riječ. No znate mene, eh.
Predložio je da se autom odvezemo na Sljeme na što smo skeptično gledali i rekli da smo došli planinariti. Naposlijetku se prijedlog pokazao odličnim jer smo imali vremena za obilazak nekih prekrasnih mjesta i staza. Cijelo područje bilo je prepuno planinara i izletnika svih dobi, a ujak je sreo brojne prijatelje.
Hodnju smo započeli od kapelice Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata, prošli pokraj planinarskog doma Runolist i obišli lokalitet Šumarev grob.
Nakon sat vremena hoda stigli smo do doma na Hunjki (bivša Rauchova lugarnica) te ručali na livadi. Prošli smo niz prekrasan proplanak, gledali Zagorje i kravice na ispaši.
Najviše nas se dojmilo spuštanje niz 500 kamenih Horvatovih stuba. Pored stuba se nalazi i mala krška pukotina – Patuljkova špiljica u koju sam pokušala ući no fotografiju vam ne šaljem jer sam se zaglavila, hm.
Vidjeli smo i kamenu skulpturu nazvanu “Moj naklon”. Kroz tunel smo se spustili do potoka i izletišta Srnec, područja vrlo sličnog “kanjonu duboke rijeke” na zapadnom Papuku.
Uslijedio je uspon do šumske ceste Mliječni put te izlazak na Krumpirište na kojemu se nalazi najveća tisa na Medvednici. Na kraju smo skijaškom stazom došli do Činovničke livade.
Prošli smo ukupno 11 km sa dobivanjem nadmorske visine od gotovo 580 m. Orux je zabilježio trag, da, neka je, trebat će mi još, jer sada znam zašto stara pjesma kaže: “samo sam bregima dragim obećal da vrnul se bum nazaj.”
Martina Šega
