48 km SPP-a

21/22.09.2013.

ekipaSvima su poznati uspjesi naših planinarskih kolega koji su osvojili sva lokalna gorja, počevši od Velebita, preko Dinare do Triglava, pa sve do vrha Moun Blanc koji seže u nebo 4.810m.

Svi ti kršni momci i djevojke koje je “put nanio” na druge kontinetne – slabo poznajemo, nikada ne viđamo, a još manje se sa njima družimo. Oni imaju drugačiju: opremu, tehniku i netko drugi im piše priče, snima filmove i financira uspone.

Meni osobno sve to skupa nije bitno, a nemam baš nikakvu potrebu dokazivati se ni sebi, ni drugima, a kada bih imao toliko puno love koliko košta bilo kakva ekspedicija – radije bih taj novac utrošio na važnije stvari od veranja po planinama.

U sjeni tih i takvih koji na tuđ račun obilaze bjelosvjetske vrhove – naša dvodnevna avantura po Papuku ne zaslužuje niti spomen, a kamoli priču, fotke ili video zapis.

Pa zašto onda sve to radimo?

Zato jer planinari za razliku od alpinista troše vlastite masne naslage kako bi malčice boravili u prirodi, rekreirali se i ponajviše družili. Planinarski pohodi se uglavnom svode na subotnje ili nedjeljno hodanje lokalnim planinskim stazama, a samo se iznimno kod zahtjevnih uspona – pentranje i spust u dolinu odrađuje tijekom vikenda, tj. subote i nedjelje.

Hodanje je redovito podređeno bijegu od tehnologije, sjedenja, prežderavanja i katkada od dosadnih ljudi, a sve sa ciljem, umnoga odmora i tjelesnog umora kako bi se pokrenulo srce, pročistile pore na koži, kisikom ispunila pluća, a zelene, plave i smeđe oči nagledale prirodnih ljepota.

Na startnoj crti u Novom Zvečevu posložila se ekipa planinara iz Slatine i Višnjevca, koja je zahvaljujući predanom radu pojedinih članova naše skupine pojačana mladim curama i dečkima u dobi do 30 godina. Spomenimo prvo one na kojima svijet ostaje: Ena, Slaven, Bojan, Ivona, a tu je i Marijan koji želi ostati vječno mlad. 😉 U stopu ih slijede: Nikolina i Mario, a zatim Jasna 1, Ivan, Miša i Jasna 2. Sve skupa 11 zaljubljenika u planine, svi od reda sa zdravim duhom, manje više zdravim tijekom i ekstremitetima, a pojedinici i sa trbušnom virozom. 🙂

Prvog smo dana (to valjda bijaše subota) praćeni lijepim vremenskim prilikama i kraćim kišnim neprilikama, uspješno svladali dionicu od Novog Zvečeva do Jankovca odnosno Nevoljaša gdje smo prenoćili. Planinarski dom Jankovac odabralo je 5, a Planinasko sklonište na Nevoljašu 6 planinara. Svi (svatko na svoj način) smo bili zadovoljni hranom, toplinom i smještajem, a posebno udobnošću kreveta, vreća za spavanje, luftića, drvenih klupa i stolova. 🙂

Drugoga dana je upriličen susret na pola puta između Jankovca i Nevoljaša, točnije kod Šarenog stupa, kako bi ekipa nastavila Slavonskim Planinarskim Putem do cilja na jezeru u Duzluku.

Za potrebe prijevoza smo bezuspješno pokušavali organizirati kombi vozilo, ali su u konačnici obiteljski vozači i osobni automobili iskorišteni za transport od mjesta stanovanja do Zvečeva, i nazad iz Orahovice do naših domova. Sa Javora smo ih pozvali telefonom i zakazali susret za 150 minuta, iako smo kasnili cca 4 minuta, a jedno vozilo je iz opravdanih razloga kasnilo cijeli sat vremena.

Sve u svemu, ogromna većina planinara nikada neće iskusiti “pobjedu na Everestom”, ali ni 48 km tabananja po SPP-u nije mačji kašalj. 😉

Tko misli da može bolje treba nam se priključiti i prtiti snijeg u sezoni 2013/2014. 🙂

Ostatak priče potražite u fotografijama naše Nikoline, GPS tragu koju nam je omogućio The Slaven i našem video zapisu koji uglavnom snimam Ja, a montira Ivona.

Do novog znojnog susreta sa vama – doviđenja! Ostajte nam nasmijani, vedri i čili, gomilu komentara ispišite i svima pričajte gdje ste bili.

Miša Nicinger

11 comments

  • Miroslav

    Super, blago vama. Pridružujem se uskoro, nadam se.

  • Ivan

    Lijepo si to napisao.
    Ivan

  • Mirjana G.

    Bravoooo!!!
    Pravi ste!!!
    Falite mi,svima kiskač :*

  • klikunaš

    Bravo, bravo Velike moje čestitke.
    Miša, prva dva pasusa ti i ne odgovaraju baš istini. Penjaše jedan starkelja i 5642 m/nm, ali hodašei SPP ( što više markiraše ga). Čik pogodi ?
    Dokazani ste hodači ( ostali neka nabave štapove!) i planiraj južnu trasu: Borovik – Baćin dol.

  • JASNA

    Trebali smo optrčati još nekoliko krugova na jezeru da zaokružimo km 🙂
    Miša biciklisto, cijela ova priča ti uopće nije loša,samo mi nije jasno kako si mogao dopustiti tvojoj “viroznoj”družici da još puše i “luftiće” 🙂
    Mirjana sjetila sam te se na Javoru, Miroslave čekamo te.

  • Ivona

    Ovako nešto vrijedi upriličiti bar jednom godišnje :-). Ali ne ovim putem. 🙁 Nakon onih crvenih trakica i zastavica, koje su se iznenada pojavile na mjestu kojim smo već sto puta prošli, taj dio Papuka neće me više duuugo vidjeti – to je van pameti (SPP Kneževe vode – cesta za vojnu bazu, video 7:05 – IZBJEGAVATI!)!

  • Miša

    Miro, svaka ti čast! Odradio si skupa sa jatacima veliki posao na Papuku. Mnoge od si usmjerio na pravi put. Sreća je da ne živiš ispod Himalaje, tamo bi imao posla dan i noć, a valja se nekad malo i odmarati… 😉

    Slavene, još uvijek čekamo GPS trag! Molimo te da pronađeš malo vremena i pošalješ ga na info@midnel.hr – hvala! Da svi vide koliko je dugačak taj naš SPP-ovski pothvat. 🙂

  • Valentin

    Lijepo ste se nahodali. I ja čekam razlog da pođem sa vama. Do tada lijepu šetnju vam želim.

  • Stjepan

    Sam plan izleta dijelovao je odlično… a za izhodano mogu samo reći bravo za cijelu ekipu. Kako me posao natjerao na visine, cijelu subotu gledam smjenu fronti nad Osijekom. Red sunca pa malo kiše, pa sunce, pa prolom oblaka. U mislima s Vama pitam se kako je tek na Papuku?
    Za Miru i njegove dečke i od mene sve pohvale. Markacije su tako dobro odrađene po Papuku, da ih većina uzimamo “zdravo za gotovo”, ne razmišljajući o nečijem uloženom vremenu,trudu i novcu.

  • Slaven

    Sve je bilo super osim onih zadnjih koraka pred kraj puta. E da je bilo još jednom prespavat pa napravit +20km… Dobro je Ivan rekao umor prestaje a zadovoljstvo ostaje. Odlična ekipa, ruta, ma sve…

  • Ena

    Pičim ja po Zg-u i stalno oko sebe tražim markacije. Nažalost, brzo se vratim u realitet. Jedva čekam pohode slične ovome, stvarno mi je bilo PREKOKRASNO:-)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*